ALEKSANDAR SARADŽIĆ: Pobjeda stare škole

0
341
nemojte oblaci gdje vam nije mjesto

Već sam pisao o tome da je nostalgija gori otrov i porok od heroina, ali nije baš sve tako crno kod nje. Da bi bila dobra ili loša, ona mora da ima korijen u našim sjećanjima koja mogu da budu dobra i loša i samim tim stvaraju sličnu sliku nostalgije. A da li će ta slika biti savršeno srećna ili dekadentno iskrivljena prema lošem – opet je do nas, ne do nostalgije.

Svi se mi sjećamo „prvog“ puta u većini slučajeva. Prvi poljubac, prvo pijanstvo, prvi snošaj, prvo ono, prvo ovo… Ali prvo kupovanje kasete ili ploče (analognih nosača zvuka) – to je neprocjenjivo. To je ona sreća koja vas za određenu sumu novca danima prikuje uz kasetofon ili gramofon bez da izlazite vani.

Jedna od veselijih stvari u ovom modernom dobu „osjetljivih“ (da ne upotrijebim kolokvijalniji izraz) mladih ljudi jeste ta što oni kreću onanisati na „old-skul“ pa tako i na ploče. Počevši od hipstera pa od ostalih podgrupa i nekih njihovih abominalnih oblika, svi oni kreću da „furaju“ vinile opet.

Sa novim i modernim dobima došla je digitalizacija svega postojećeg. Ljudska interakcija je svedena na lajkove i dislajkove. Govor je sveden na pisane skraćenice, osjećanja su pretočena u jedinice i nule. Tako da se mlađe generacije i ne mogu mnogo kriviti za „odustajanje“ od nekih sjajnih vrijednosti i sprava iz prošlosti.

Giljotina tehnokratije od mladih naraštaja stvara sakate kreacije koje uskoro neće znati svezati patike bez JuTjub video uputstva. U moru tog sajber samoproklamovanog individualizma i pokušaja izdavajanja iz mase (uplivom u drugu, potpuno istu masu) izdvojila se jedna vijest. To je da prvi put od 1986. godine (33 godine!) vinil ove 2019. bio prodavaniji nego kompakt diskovi.

Da, dobro ste pročitali. Jače od četvrt vijeka je trebalo najkultnijem nosaču zvuka da se vrati na svoje zasluženo mjesto. Na sam tron audio kvaliteta u zvuku i onom najbitnijem, osjećaju ljudskosti. Svi oni koji su u djetinjstvu i tinejdžerskim godinama satima gledali u gejtfolde svojih ploča i buklete istih, znaju o čemu pričam.

Kako su se muzički pravci i procesi snimanja sve više digitalizovali, tako je sve više i ploča (a i kaseta) gubila svoju uloguu tom eko-sistemu ponude i potražnje. Sve je počelo da radi sa parolom „daj sve i daj odmah na jedna klik“. Kome bi se danas dalo čekati po 15 dana da ploča dođe do vas (očigledno nas ima u svijetu) pa tek onda da vidite i čujete šta ste naručili?!

Tu opet možemo da se dotaknemo nostalgije i cijele one čarolije kada imate knjižicu iz vinila ili kasete u svojim rukama i listate je do besvijesti. Studiranje svakog crteža i svakog teksta u tim knjižicama je bilo obavezno. Po podacima koje donosi RIAA (Recording Industry Association of America) izgleda da se velike knjižice i gejtfoldi polako vraćaju.

Eto one lijepe i mnogo ljepše strane nostalgije. Svi koji su odrasli uz gramofone i kasetofone zasigurno su ostali vjerni ovim nosačima. Ali ove nove informacije su svakako korisne za njihova buduća pokoljenja, a tako i za kvalitet muzike i zvuka koji dolazi do nas. Stare vrijednosti dolaze po svoje u doba digitalnih muzika, ponašanja, osjećanja i u konačnici većinskih bezdušnih ljudi.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime