Bronzani Majdan: Evo sok, evo kisela, evo piva, samo vode nemoj tražiti!

rpt

Ljudi u 21. vijeku traže vodu na Marsu, a mi vodu nemamo 25 kilometara od Banje Luke!

Ovako počinju priču mještani Bronzanog Majdana koji vodu nemaju već tri mjeseca. Miroslav Ševo kažu da su sve njihove molbe bile uzalud. Niko ne želi da im pomogne, a predstavnici vlasti kažu da su sami sebi zavrnuli vodu!

– Dok je Fond za razvoj sela održavao vodu – sve je funkcionisalo. Haos je nastao kada je banjalučki vodovod preuzeo taj posao. Vode nema. Ljudi i stoka su žedni. Naše krave neće da piju vodu iz rječice Stratinske, jer je ona zagađena – kaže Ševo.

Niko ne zna u čemu je problem. Voda ponekad dođe, ali u dva ili tri sata poslije ponoći, pa ko uhvati priliku da se okupa i da natoči bure ili dva, taj je Tito. Ljeti su se, kaže Ševo, kupali u obližnjoj Gomionici.

Miroslav Ševo

– Moja porodica je išla kod komšije na tuširanje svaki dan. Prošle godine je sve bilo kako treba, ali od maja nemamo vodu. Sad kažu da u Majdanu nije bilo 20 godina vode, ali to nije tačno. Niko neće da kaže šta je problem i niko ne želi taj problem da riješi – ističe Ševo.

Goran Kovačević nemoćno širi prljave ruke, a potom ih provlači kroz masnu kosu koju je, kako kaže, posljednji put oprao prije mjesec dana.

– Pogledaj mi ruke, k’o da su na frontu bile! Mi plaćamo 1,3 KM kubik vode. To je najskuplja voda u Banjoj Luci, jer je u nju uračunata i voda i kanalizacija, a mi nemamo kanalizaciju. Plaćamo samo vodu koju nemamo. Sa naših izvora se napaja 90 odsto Banje Luke, a nama česme suve – dodaje Kovačević.

Goran Marjanović

U cijevima za vodu se, ističe on, pojavljuju pritisci vazduha. Kad god otvori česmu, čuje se udar vazduha, a to, dodaje Kovačević, donosi nove probleme.

– Vazduh krene kroz cijev, a vodomjer broji. I onda nam kažu kako lažemo, jer kako je moguće da nemamo vode, a da vodomjer radi. Kad god otvorim česmu, platim kubik vode, a dobijem samo vazduh – tvrdi Kovačević.

Vukica Marjanović kaže da su im „ljudi iz vodovoda“ zamijenili satove, ali da to nije riješilo problem. Većina je nove satove postavila prošle godine, a oni su nedavno opet zamijenjeni.

– Kako da održavamo epidemiološke mjere kad nemamo vode? Kako da peremo ruke i noge? Čime? Zvali smo vodovod, niko nam se ne javlja. Zvali smo gradonačelnika, niko nam se ne javlja. Zvali smo predsjednika Skupštine Grada, niko nam se ne javlja – kaže Vukica Marjanović.

Goran Marjanović kaže da su se vratili u kameno doba. Žene na obližnjoj „Gomjenici“ prakljačama peru veš, kao njihove bake ili prabake prije stotinu godina.

– Ovo je od životnog postalo političko pitanje. Gadafi je uspio dovesti vodu u svako selo u pustinji, a ovi naši ne mogu da dovedu vodu tamo gdje vode ima koliko ti duša ište. Petnaest godina slušamo priče o Crnom vrelu, a nemamo vode. Dosta je nama priča, hoćemo da neko nešto uradi – rekao je Marjanović.

Mitar Marjanović je imao 45 krava, ali je 15 krava već prodao. Ne može da ih napaja i prodaja je bila neminovna. Mitar je ogorčen i ljut i nedavno je podnio zahtjev za iseljenje ambasadi Austrije u BiH.

– Oni su htjeli da kažu kako mi sami sebi zavrćemo vodu, a potom napadamo vlast i podržavamo opoziciju. Ko je lud da sam sebi zavrće vodu tri mjeseca? Ko je lud da se ne kupa mjesec dana? Ko je lud da prodaje stoku ili farmu u koju je uložio desetine i desetine hiljada maraka – pita Mitar Marjanović.

Ako uhvati malo vode, sapere se pred štalom. Nedavno je platio 1.600 maraka za bušotinu, ali vodu nije našao ni na dubini od 30 metara. Da je našao vodu, kaže, ne bi razmišljao o selidbi, niti bi pričao o ovom problemu.

– Ne idem ja odavde što se meni ide, već što me tjeraju. Slavio bih da sam našao vodu, ali nisam. Bacio sam 1.600 maraka. Ako neko zna kako da nađe vodu, ja ću da platim. Samo da je imamo. Moje krave popiju 1.500 litara vode dnevno. One moraju da piju vodu. Nismo mi Kurdi, samo tražimo da živimo. Ne bih ja toliki novac ulagao u farmu da nisam imao volju da živim i da radim ovdje – kategoričan je Marjanović.

Goran Marjanović i Gordan Mikić cijepaju drva. Ostao im je još „meter“ graba, ali prvo kafa i rakija. Za astalom, kažu, ima svega.

– Samo nemoj tražiti vode, ljeba ti. Evo sok, evo kisela, evo piva, samo vode nemoj iskati. Ako ti se baš pije, eno ima u buretu, nešto smo nahvatali – veli Marjanović.

Mikić pripada onom dijelu Majdana koji ima vodu, ali se solidariše sa komšijama. Njegove česme i slavine su svakome „na izvolite“.

– Ja sada imam vode, ali se solidarišem s ovim ljudima. Doduše, možda poslije ovoga neću imati, de znaj. Nisam ni ja imao nedavno danima vode. Dođem kući, cijeli dan u drvima, nema vode. Legnem takav prljav i prašnjav jedno veče, drugo veče, treće veče. Četvrto veče dođe voda, ja pod tuš, a one deke i posteljinu hitno na pranje – priča Mikić.

Beba Kondić kaže da su u Majdanu danas najviše prodaju parfemi i vlažne maramice. To svima treba, jer se svi pomalo „osjećaju“.

– Sramota nas ići među ljude. Komšiji je prije nekoliko dana zapekao vo. Jede žito, a vode nema. Dolazio veterinar, dao mu dvije injekcije i spasio mu glavu. Mogao je propasti. A oni nama da smo buntovnici. Bi li ti sebi zavrnuo vodu i onda se išao kupati na Vrbas – kaže Beba Kondić.

Mještani Majdana koji nemaju vodu za sve krive odbornika SNSD-a u Skupštini Grada Banja Luka Dragomira Batara. On je, kako kažu, njihove gore list, njihov je komšija, a jedino što pošteno umije da uradi je da se zahvaljuje gradonačelniku Banje Luke Igoru Radojičiću.

– Mi mu kažemo da nemamo vodu, on ode na Skupštinu i zahvaljuje se Radojičiću. Za šta se zahvaljuje? Nama je bilo bolje dok nismo imali odbornika. Za četiri godine smo dobili 1,2 kilometra asfalta, a Batar se samo zahvaljuje Radojičiću na svakoj sjednici. Mi smo stradali od komunista, ali ovi su gori. Komunisti su bar davali trećinu – rekla je Snježana Mikić.

Ševo kaže da su u Majdan prije tri godine došli radnici „Mitala“ koji su utvrdili da je taj grad bogat rudom željeza. Udarili su, kaže, bazne tačke i na tri metra ispod Doma u Majdanu su našli rudu željeza.

– Dobro je rekao neko od političara da se nas više isplati iseliti, nego nam praviti put. Prošle godine je Majdan napustilo stotinu mladih ljudi. Od moje generacije smo ostali nas trojica. Nemaš više s kim kafu popiti. Rekli su nam da smo zbog ove „vike“ srušili 60 odsto biračkog tijela u Majdanu. Nikoga mi nismo rušili. Nas ne zanima politika. Zanima nas voda – istakao je Ševo.

Dragan Batar za mojabanjaluka.info kaže da problem u Bronzanom Majdanu sa vodom postoji otkako postoji i Bronzani Majdan. On tvrdi da će svi problemi sa vodom u tom kraju biti otklonjeni za dvije-tri godine.

– Meni se niko nije obraćao. Neka se oni meni obrate, pa ćemo vidjeti šta možemo da uradimo. Projekti vodosnabdijevanja se i dalje rade. Ja sam uvijek na raspolaganju da pomognem svima – rekao je Batar.  

Načelnik Odjeljenja za komunalne poslove Grada Banja Luka Petar Bilčar kaže da je počelo sistemsko rješavanje problema sa vodom na majdanskom platou potpisivanjem ugovora „Voda dva“.

– Ugovorom je predviđeno integrisanje postojeće mreže u Bronzanom Majdanu na sistem „Crno vrelo“. Radiće se i pumpna stanica za više stanice Majdana i Kmećana. To je sve ugovoreno i potpisano prije nekoliko dana. Narednog mjeseca kreću radovi – istakao je Bilčar.

Iz Vodovoda nismo dobili odgovore na naša pitanja.

G. Dakić / mojabanjaluka.info

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime