DAJANA ŠIPRAGA ZLOJUTRO: Udahnite nekoliko puta i idite u prirodu

foto: Nikola Grulović

Tek nakon više od godinu dana koliko traje pandemija kovida-19 kod nas polako i na mala vrata ulazi priča o našem unutrašnjem svijetu. Strukovna udruženja i profesionalci koji se bave mentalnim zdravljem su, istina, upozoravali na to od početka.

Upućivali su na to da će stanje sa koronom ostaviti i da ostavlja posljedice na mentalno zdravlje, ali ko sluša profesionalca ako mu život manje-više teče normalno?

Trebalo je godinu dana, nekoliko talasa, zaključavanja, nebrojeno izolacija, da malo ko u državi ostane netaknut – ako ih i ima takvih.

Zato je bitno pitati:

Kako smo?

Spavamo li dobro?

Plačemo li više ili nas nosi euforija, osjećamo li se svemoćno i nedodirljivo?

Radimo li kao nekad? Možemo li se skoncentrisati?

Kako nam ide škola, ispiti, poslovni projekti, obično čitanje knjiga?

Razvodimo li se ili raskidamo veze? Imamo li nagle promjene raspoloženja?

Pijemo li više? Da li nam trećina plate ode na cigarete? Jedemo li više ili nemamo apetita mjesecima?

Šta je sa onim osjećajem u grudima i plitkim dahom koji nema veze sa alveolama, već sa neizvjesnošću?

Staćemo ovdje kratko.

Udahnuti par puta.

Vrijeme je da kažemo da je cijela ova situacija psihički veoma teška za sve nas bez obzira na pol, godine, status, vjeru, naciju.

Teškoće u mentalnom zdravlju ne znaju za diskriminaciju po bilo kojem osnovu.

Da se ne prepustimo raljama očaja i besmisla, hajde da pogledamo šta nam se to dešava i šta možemo uraditi da nam bude bolje.

Mentalno zdravlje i psihička dobrobit uopšteno zavise od tri komponente, tri stuba koja nose naš život.

Prvi je realitet.

Ako ste ikad imali susreta sa psiholozima, psihijatrima ili terapeutima morali ste čuti kako pominju nečiji odnos prema realitetu. Realitet je ono što se tiče odgovornosti, onog dijela vidljivog i drugima. Sposobnost  funkcionisanja u realitetu je sposobnost  procijenjivanja šta jeste a šta nije. Odsustvo realiteta kod osobe vrlo često upućuje da nešto nije u redu po pitanju mentalnog zdravlja. Kako mi percipiramo i funkcionišemo u realitetu dosta govori o nama.

Drugi su odnosi.

Mi se određujemo kroz odnos sa drugima. Kako ih gradimo i održavamo? Koliko su nam bitni? Da li smo skloni lakom zasnivanju odnosa ili nam treba vremena? Kako podnosimo prekid odnosa? Da li su to odnosi koji imaju jedan kontinuitet, da li ih naglo prekidamo? I tako dalje.

Treći je duhovna komponenta. Duhovnost obuhvata sve ono što nam daje onu višu dimenziju kojom se ne bavimo toliko javno, koja je intimno naša i čini nas čovjekom, ona koja nas usmjerava ka ciljevima i daje smisao našem životu, stavljanje opšteg i višeg cilja u odnosu na sebe. Duhovnost, naravno, obuhvata vjeru, ali i sve ono što nam donosi duhovni mir i razvoj.

Ova tri aspekta  našeg funkcionisanja su navedena u najopštijem smislu ali nam itekako mogu pomoći u detektovanju da li je nešto u redu ili nije u redu.

Kada prethodna pitanja sa početka teksta provučemo kroz ova tri filtera, možda ćemo lakše zatražiti pomoć ili pokušati promijeniti stvari na bolje ako imamo kapaciteta za to.

Karantini, izolacije, simptomi, respiratori, plitak dah, vakcina, otkazi, smanjenje plata, smrt, sahrana – sve su ovo riječi koje svakodnevno čujemo nebrojeno puta. I da nam je sve potaman u životu, prisustvo ovih riječi u našem mentalnom prostoru sigurno ostavlja trag. Umjesto lijepoj književnosti, naša pažnja je izložena neizvjesnoj stvarnosti.

Naš realitet, odnosi, i zadnja, ali ne manje bitna, duhovnost su svakodnevno pred novim iskušenjima u vrijeme pandemije a samim tim i naše psihičko funkcionisanje.

Sasvim je u redu da smo na izmaku snaga ili da bar da mislimo  da jesmo.

Pandemija nam je donijela jednu novu stvarnost koja je poljuljala sve. Živimo dane pune nevidljivog rizika gdje nam naš najbliži može biti smrtni neprijatelj, kao i mi njemu.

Živimo dane ispunjenje strahom koji čak i ako naizgled zaboravimo, on je i dalje tu, duboko zakopan ispod svakodnevnih stvari koje smo nekad, prije pandemije, radili mehanički ili prirodno kao što su držanje kvake ili gelendera, rukovanje, grljenje. (Zakašlji se malo glasnije na javnom mjestu, a da te neko ne pogleda poprijeko! )

Šta učiniti? Kako olakšati situaciju iz koje cijeli svijet trenutno ne vidi izlaz?

Prvo i najbitnije – kontrolište ono šta možete kontrolisati i svjesno radite na svom miru.

U praksi to znači sljedeće:

  1. Smanjite dotok nepotrebnih informacija.

Uznemirujuće cifre oko broja umrlih, zaraženih,nedostatak respiratora i vakcina, nesposobnost vlasti – samo su dio loših vijesti. Novi ratovi, ekonomska neizvjeznost, saobraćajne nesreće, ubistva. Koji god medij da koristite, loše vijesti kuljaju na sve strane. I da ste završili meditaciju na vrhu Tibeta, nakon pet minuta provedeniih na portalu bez ikakvog filtera vas vodi u nemir i potencijalno razvijanje anksioznosti.

  1. Svjesno se bavite svojim mirom – Meditirajte/molite se

Prošlo je vrijeme gdje se meditacija smatrala luksuzom za one „čudne koji su uvijek bili na svoju ruku“. Meditacija znači vrijeme mira, vraćanje u svoj centar, disanje i smirivanje misli.

Ako vam je draže i srcu bliže, istu stvar će uraditi i molitva. Sama molitva ima meditativno dejstvo. Povlačenje u sopstveni intimni prostor, vjera da ima neko iznad ko o svemu brine i da nije baš sve u našim rukama, djeluje umirujuće.

  1. Šetajte, trčite, vozite bicikl, krećite se

O dobrobiti svakodnevnog kretanja ne treba mnogo pričati. Sva istraživanja, naučni radovi, na kraju to znamo i intuitivno, svode se na jedno, a to je da smo kroz evoluciju bili predodređeni na kretanje, a da nas sjedelački način života ubija lagano i nevidljivo. U vrijeme pojačanog i konstantnog stresa kakvo imamo u vrijeme pandemije veoma je bitno svjesno posvetiti se kretanju. Fiziološki podići raspoloženje, imunitet i opšte zdravlje je moguće na najjefitniji način. Svakodnevno vrijeme za sebe posvećeno kretanju se može, mora i treba naći ako sebi želimo dobro.

  1. Boravite u prirodi

Ovo ste toliko puta čuli da jednostavno nemate želje svjesno da odete u šumu, na jezero ili pored rijeke.  Ako imate – odlično! Boravak u prirodu nas vraća na naša prirodna podešavanja. Boravak u prirodi praktikujte takođe svjesno, ne svodite to na roštilj kraj Vrbasa (iako je to sjajna stvar s vremena na vrijeme). Priroda osvaja našu pažnju – zujanje insekata, miris šume, oblaci koji plove, sve to djeluje umirujuće.

  1. Baštovanstvo

Hobi koji opušta i nagrađuje. Kad se bavimo biljkama, vrijeme prestaje da tuče, istovremeno smo odsutni od sve te mentalne buke koja nas okružuje, ali i fokusirani. Istovremeno vidimo i rezultat našeg rada, vidimo SMISAO. Ne morate imati komad zemlje da biste se bavili biljkama. Zasadite biljke na balkonu i jednostavno uživajte.

I na kraju šta kad mislite da je samo vama loše? I drugima je! Osjećaj da nismo sami, da smo svi u ovome, smanjuje osjećaj bespomoćnosti.

Ukoliko ništa od ovog ne pomaže i osjećate da ništa više nema smisla – vrijeme je za profesionalnu pomoć.

(autor je socijalni radnik i porodični terapeut)

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime