Draško Adamović u lovu na Eleonorinog sokola i malu ušaru (FOTO)

Životinje me interesuju od djetinstva. U osnovnoj školi sam se bavio avikulturom, odnosno čuvanjem i odgajanjem ptica. Nastavio sam sa srednjom veterinskom da bih na Univerzitetu u Banjoj Luci diplomirao na porodici zebovki i nastavio proučavanje ptica u sklopu master studija na šumskim genetičkim resursima.

Ovo za IZVOR kaže Draško Adamović, jedan od rijetkih ornitologa u Bosni i Hercegovini. Adamović je ujedno i generalni sekretar Kulturno-umjetničkog društva „Čajavec“. Pjevice, dnevne grabljivice, noćne grabljivice, močvarice, plovke i sve ostale ptice ga fasciniraju raznovrsnošću. 

– Za njih ne postoje konvencionalne granice kretanja. One uživaju punu slobodu. Neke vrste za vrijeme seoba prelaze do krajnjih destinacija hiljade kilometara po različitim terenima – danju, noću, prekomorskim i okenaskim rutama, kroz povoljne i ekstremno loše vremenske prilike, visoke i niske temperature, katkad ne hraneći se nekoliko dana da bi na kraju uspješno stigle na zimovališta, gnijezdilišta, odmarališta, hranilišta – kaže Adamović.

Carić, jedna od najmanjih evropskih ptica

Posebno je, dodaje on, interesantna njihova različitost u obrascima ponašanja, načina života, morfološkim i anatomskim osobinama, obojenosti perja, oglašavanja, kao i u ritualima međusobnih interakcija između istih i različitih vrsta.

– O njima danas u oblasti struke nismo naučili dovoljno. Iz ličnog iskustva i istraživačkog rada na različitim terenima i u svim godišnjim etapama dopunjavao sam saznjanja i razmjenjivao ih sa ornitolozima iz drugih država, ali svaki put sa nekim novim obrascem određene vrste u ponašanju, načinju hranjenja, odgajanju mladunaca – rekao je Adamović.

Crna roda na gnijezdu

U svijetu je opisano preko 9.400 vrsta ptica, a ornitolozi svakodnevno saznaju neku novu osobinu za samo jednu određenu jedinku u okviru vrste.

U BiH je evidentirano 350 vrsta ptica, ali postoji mnogo neistraženih ili nedovoljno posjećenih mjesta. Zbog toga bi broj vrsta u BiH, smatra Adamović, mogao biti i veći. Nekoliko ornitologa, koji rade u okviru društva „DIZB“ i „Naše ptice“, proučava stanja populacije, procjenjuju ugroženost staništa i vrsta koje ih naseljavaju, promovišu prirodno nasljeđe kroz fotografije ptica u njihovim prirodnim staništima, prati migracije i razmjenjuje baze podataka na međunarodnom nivou.

Zimovalište male ušare

– BiH sa svojim prirodnim ljepotama predstavlja odličan potencijal za ekoturizam, promovisanje prirodnog nasljeđa, snimanje dokumentarnih filmova o divljini. Ali, trenutno nema mnogo zainteresovanog kadra s kojima bismo napravili ozbiljnije projekte na tom planu – smatra Adamović.

Ornitolozi uz danonoćna terenska istraživanja ne mogu u svakom trenutku imati pravo saznanje o određenoj vrsti ptice na nekom staništu u BiH, o brojnosti populacije, njenoj ugroženosti lovokrađom i krivolovom, stepenu stradanja uslijed trovanja, saobraćaja, klimatskih faktora, strujnih dalekovoda.

– Sama činjenica da smo u EURING mrežu obilježavanja i praćenja divljih ptica ušli tek prošle godine, te da smo posljednjih godina došli do intenzivnijeg bilježenja novih vrsta nikada do sada evidentiranih u BiH govori o tek započetom sistematskom radu koji je prekinut na ovim prostorima šezdesetih godina prošlog vijeka kada su relevantnije literature iz ove oblasti objavljivane. Ponosan sam na neke od svojih i nalaza mladih kolega – kaže Adamović.

Među tim radovima ističe jednu od najljepših grabljivica – Eleonorinog (morskog) sokola koga je fotografisao u okolini Kupresa. To su prve fotografije ovog sokola u BiH.

Eleonorin soko

Neusaglašenost zakonskih okvira i različitih konvencija o očuvanju prirode, te njihova loša praktična primjena, nezainteresovanost nadležnih institucija, slaba kontrola očuvanja na terenu i ilegalna trgovina zaštićenim vrstama doprinose nepovoljnijoj slici ove oblasti.

Mnogo je onih, kaže Adamović, koji pronalaze „ptice-poletarce“ nakon što ispadnu iz gnijezda. Pronađene ptiće je najbolje ostaviti u obližnjem rastinju koje je nedostupno predatorima.

– Za sada koristimo improvizovana prihvatilišta u kojima provodimo neophodne veterinarske i ostale vidove njege. Kod mene je gotovo svakodnevno smješteno nekoliko ugroženih jedinki različitih vrsta koje traže mesne, voćne, sjemenske i različite obroke za šta je neophodno izdvajanje vremena, prostora, sredstava i strpljenja do konačnog vraćanja u divljinu – kazao je Adamović.

G. Dakić / izvor.ba

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime