Gomilaju se milionski dugovi javnih preduzeća i bolnica

Iako decenijama uživaju privilegovan položaj i dobijaju milionske iznose za pomoć i investicije, bolnicama i javnim preduzećima u Republici Srpskoj se i dalje najgore upravlja, što potvrđuju dugovanja za porez koja se pojedinačno mjere u desetinama miliona maraka.

Najveći „luzeri“ u Srpskoj su bez konkurencije bolnice, njih deset, koje su do kraja februara ove godine naslagale nevjerovatnih 231.800.861 KM dugovanja samo za porez koji treba da plate Poreskoj upravi RS. Apsolutni pobjednik ove „liste odozdo“ je Univerzitetski klinički centar RS čiji je iznos dugovanja za porez premašio vrtoglavih 73,79 miliona maraka, a koji hrabro gradi garažu na klizištu za koju je isplanirano nevjerovatnih 35 miliona maraka.

Uprkos tome, rukovodstvo ove bolnice u odgovoru na pitanja eTrafike o pomenutim dugovanjima nahvalilo je direktora, dr Vladu Đajića, te naglasilo kako UKC RS, otkako je on na njenom čelu, bilježi sve same uspjehe, a i da redovno plaćaju račune.

– Zahvaljujući konstantnom trudu i zalaganju sadašnjeg poslovodstva najveće zdravstvene ustanove u RS na čelu sa prof. dr Vladom Đajićem, od marta 2017. godine redovno se isplaćuju plate i izmiruju tekuće obaveze za poreze i doprinose, nakon više od četiri godine neplaćanja. Takođe, JZU UKC RS od momenta imenovanja prof. dr Vlade Đajića za generalnog direktora redovno izmiruje sve komunalne troškove (struja, voda, čistoća, računi za telefone) kao i obaveze prema dobavljačima. U navedenom periodu nije došlo do povećanja obaveza UKC RS, čak su smanjene ukupne obaveze naše ustanove, uz redovno izmirivanje gore navedenih tekućih obaveza – rekli su za naš portal iz službe za odnose sa javnošću ove bolnice navodeći i to da su u posljednje dvije godine dobili i 44 miliona KM pomoći Vlade RS.

UKC RS je u septembru 2016. godine dugovao Poreskoj upravi 58 miliona KM, skoro 16 miliona manje nego danas.

Da je „država“ zaista najgori domaćin i poslodavac pokazuje i slučaj bolnice u Istočnom Sarajevu koja za porez duguje 43,41 milion maraka ili dobojske koja je u minusu od 36,21 miliona. Univerzitetska bolnica Foča kuburi sa 25,36 miliona duga, bijeljinska sa 16,3 miliona maraka, a gradiška 14 miliona maraka. Nepunih deset miliona duguje prijedorska, 7,5 miliona trebinjska, 3,3 miliona nevesinjska, dok najbolje stoji zvornička sa „samo“ 1,8 miliona maraka duga. Sve ove bolnice finansiraju se iz budžeta, odnosno plata zaposlenih koji daju ozbiljan novac za održavanje zdravstva, ali i iz ozbiljnih domaćih i inostranih grantova, projekata kao i svega onoga što pacijenti kupe i donesu kako bi dobili kakvu takvu ljekarsku pomoć.

Ekonomista Slaviša Raković smatra da su najveći problemi upravo u zdravstvu gdje su najveći gubitnici i naglašava da ta pojava nije višedecenijska i uobičajena. On kaže da je uočeno da ta politika kreće od 2012. godine, kada se struktura potrošnje u zdravstvu prilagođava političkim potrebama.

– Radi se o nekoliko faktora: o nekontrolisanim javnim nabavkama, zapošljavanju i nepoštovanju standarda u zdravstvu. Cijenu te politike plaćamo sada. Kažem smišljeno jer su propisi kršeni na najdramatičnije načine, a nije bilo nikakvih posljedica. Našao se način da se javna sredstva unutar sistema troše na nezakonit način, a da se javnosti predstavi kao poteškoća u funkcionisanju sektora. Zato od 2012. godine do danas govorimo o milijardi ili više maraka javnog duga koji niko ne plaća i ne priznaje – kaže Raković za eTrafiku.

On govori da suštinsko pitanje nije kako da se plati taj dug, nego kako da se on prestane generisati za šta je potrebno promijeniti način ponašanja.

Kada se radi o UKC RS, osim pompezne zgrade, tu ima samo haosa. Tamo vidimo mješavinu bolničkog i ambulantnog liječenja, i doma zdravlja i svega nečega. Vlada opšti „kalambur“ u organizaciji, takav da je to tragikomično. Tragično zbog loše usluge građanima. Cijeli sistem održava se na leđima nekoliko dobrih stručnjaka u medicini, ali sa organizacijske strane, izgleda tragično. Dok slušamo verbalnu politiku o zaštiti nacionalnih interesa, možemo vidjeti da se kamuflira jedna teška pljačka, po piramidi vlasti i sa vrha – kaže on.

Raković kaže da se u RS, ali i cjelokupnoj BiH može govoriti o fenomenu zarobljene države, ali ne i o tome kako se toga riješiti. Korupcija je, kaže on, izuzetno raširena i kapilarna u svim mogućim pravcima.

„Nova Borja“: Prodata, kupljena, pa zadužena do grla

Ništa bolja situacija nije ni u preduzećima u kojima „sirovina sama raste“ i koje bi morale poslovati u plusu, ma šta radili. Među njima je, na primjer, i „Nova Borja“ koju je Vlada RS 2013. godine kupila za deset miliona KM. Vlada je kasnije „Novu Borju“ prodala za šest miliona, a taj novac nikada nije uplaćen. Obrtni kapital je potrošen, „Nova Borja“ danas duguje više od milion maraka poreza, a svi pokušaji da se ovo preduzeće proda stranim investitorima su propali, jer je očigledna namjera lokalnih i republičkih vlasti da na tom mjestu gradi stambeno-hotelske komplekse, jer je vrijednost zemljišta višemilionska.

Dakle, Vlada RS je 2009. godine kupila kompaniju „Borja“ za 7,35 miliona maraka. Na dijelu imovine Drvne industrije „Borja“ formirana je kompanija „Nova Borja“. Vlada Srpske je u „Novu Borju“ investirala dva miliona maraka za početak proizvodnje, što je ukupno 9,35 miliona maraka. Jedanaest godina kasnije „Nova Borja“ je jedan od najvećih poreskih dužnika u Srpskoj sa dugom koji je premašio milion maraka.

Narodna skupština RS je 2010. godine donijela Odluku o saglasnosti na privatizaciju DI „Nova Borja“. U toj odluci je stajalo da je vlasnik privatne firme „Interlignum“ Stojko Petković, koji je u to vrijeme bio i predsjednik Nadzornog odbora novoosnovane kompanije „Nova Borja“, 30. avgusta 2010. godine dostavio predsjedniku Vlade RS Miloradu Dodiku samoinicijativnu ponudu za kupovinu svih 12.710.751 akcija za 6,3 miliona KM uz obavezu investiranja četiri miliona maraka i zapošljavanje 250 radnika u sljedeće tri godine.

Ponude za kupovinu „Nove Borje“ 15. oktobra 2010. godine dostavljaju i firme iz FBiH „Saboss“ iz Sarajeva, „Standard“ iz Turbeta i tešanjski „Fareks“ kako bi se obezbijedilo više konkurentskih ponuda. Sve ove firme su tada bile u poslovnim odnosima sa Petkovićem. Vlada RS 9. decembra iste godine prodaje „Novu Borju“ Petkovićevom „Interlignumu“ sa obavezom da kupac uplati garanciju od 60.000 KM, što on i čini već sutradan, 10. decembra.

Drvna industrija „Borja“ se „nalazila“ u stečajnom postupku od marta 2005. godine kada je ova firma imala ukupan dug od 23 miliona maraka. Stečajni upravnik bio je Milan Kovačević. Početkom jula 2008. godine od kupovine kompanije odustala je firma „Balkan Amerika“ koju je zastupao višegodišnji šef kancelarije OHR u Banjaluci, Kanađanin Graham Dej, koji je u to vrijeme, nakon odlaska iz OHR-a, bio i zvanični savjetnik Predsjednika Vlade RS.

Nakon toga pojavio se bogati Rus Oleg Burlakov i kupovina „Borje“ je bila gotova stvar. Burlakov je za „Borju“ pripremio 8,5 miliona maraka, uz izmirenje duga državi i radnicima, ali i 20 miliona maraka za investicije. Bogati Rus je govorio kako će da zaposli 500 radnika na linijama proizvodnje namještaja i šperploče. Međutim, kompaniju umjesto Rusa kupuje – Vlada Srpske, a v.d. direktora „Nove Borje“ postaje njen dojučerašnji stečajni upravnik – Milan Kovačević.

– Zašto se Vlada RS odlučila na ovako brzu prodaju kada je „Nova Borja“ već 2010. godine, navodno, imala brojne sklopljene prodajne ugovore za prodaju namještaja, kao i zainteresovanost kupaca iz Italije za kupovinu furnira? Zar je normalno da se perspektivna firma, sa sigurno zaposlenim kapacitetima, proda na ovaj način – pitao je 2012. godine tadašnji predsjednik Demokratske partije Dragan Čavić.

Materijal koji je razmatrala Narodna skupština RS akt je Vlade RS čiji je predsjednik bio Milorad Dodik. Čak je i prijedlog Odluke Narodne skupštine RS datiran na sjednicu koja se održava u decembru 2010. godine, a ne na tadašnjoj sjednici koja se održala u februaru 2011. godine. Narodna skupština je razmatrala prijedlog Vlade kojoj je istekao mandat, a ne nove Vlade RS koja je u mandatu.

– Jednoga dana će pravni stručnjaci, a možda i stručnjaci za provođenje zakona, kada budu opisivali školski primjer sukoba interesa, zloupotrebe položaja i ovlaštenja, zloupotrebe Narodne skupštine RS za pokrivanje problematičnih odluka Vlade RS, koristiti ovaj primjer kupovine i preprodaje državnog preduzeća „Borja“ i „Nova Borja“ – rekao je Čavić na toj sjednici.

Stojko Petković je od planiranih 6,3 miliona KM uplatio samo depozit od 60.000 KM, tako da je kupoprodajni ugovor raskinut, ali je „Interlignum“ kao zakupac nastavio koristiti pogone „Nove Borje“. Aneksom ugovora o zakupu od 23. aprila 2015. godine „Interlignumu“ je dato pravo prvenstva kod privatizacije, kao i pravo na povrat svih uloženih sredstava, ali i novca datog na ime obaveza prema radnicima.

„Nova Borja“ je pod Petkovićevom upravom napravila gubitak od blizu dva miliona maraka i ostala dužna „Interlignumu“ oko 700.000 KM. „Borja“ je prodana, u „Novu Borju“ je uloženo gotovo deset miliona maraka, a na kraju je ostao samo poreski dug veći od milion maraka. Dug koji, izvjesno je, nikada neće biti naplaćen. Petrovićevu izjavu smo pokušali dobiti, ali se nije javljao.

Pored Čavića najžešće kritike na račun prodaje „Borje“ i „Nove Borje“ uputio je tadašnji poslanik SDS-a u Narodnoj skupštini RS Vukota Govedarica. On za eTrafiku kaže kako u normalnim i uređenim društvima postoji etika odgovornosti, dok u neuređenim i neodgovornim društvima poput Republike Srpske caruje etika privilegija. U tako pozicioniranoj etici najbolje se snalaze, kaže Govedarica, funkcioneri i pripadnici režima na čelu sa SNSD-om.

Istražni organi nikada nisu utvrdili koliko je štete učinjeno za godinu i po dana Petkovićeve vladavine u „Novoj Borji“ prije nego što je Vlada RS s njim raskinula ugovor. I ne samo to – Vlada RS je sa Petkovićem raskinula ugovor, jer nije uplatio ugovorenih šest miliona maraka za kupovinu „Nove Borje“, a potom je „Novu Borju“ dala pod zakup „Interlignumu“ čiji je vlasnik Petković. Etika privilegija nikada nije bila očiglednija – rekao je Govedarica.

Dobijali pare iz budžeta, ostavili skoro pet miliona duga

Govedarska firma „Farmland“ iz Nove Topole Poreskoj upravi RS duguje 4,8 miliona maraka. Predstavnici „Robnih rezervi RS“ utvrdili su nedavno da su nekretnine „Farmlanda“ pod hipotekama i blokirane, računi „Farmlanda“ su prazni, pa nema raspoložive pokretne imovine i ništa iz čega bi mogao da bude naplaćen milionski dug koji imaju prema Republici Srpskoj. I „Farmland“ je, kao i „Nova Borja“, preduzeće koje je godinama dobijalo pare iz budžeta Republike Srpske i koje je nakon mnogih sumnjivih i kriminalnih poslova iza sebe ostavili višemilionski dug.

Nekadašnja Govedarska farma u Novoj Topoli, koja se nalazila u sastavu predratnog Poljoprivredno-industrijskog kombinata „Mladen Stojanović“, privatizovana je 2005. godine. Farmu je kupila kompanija „Farmland LLC“ za 10.000 maraka. U pitanju je fiktivna firma koja je registrovana u advokatskoj kancelariji u Vajomingu. Većinski vlasnik ove firme bio je Dragan Vasiljević, ujedno i predsjednik uprave farme.

Investiciono-razvojna banka RS je „Farmlandu“ odobrila dva kredita – jedan od tri miliona maraka u januaru 2009. godine i drugi od 14,8 miliona KM u decembru 2013. godine. „Robne rezerve“ pozajmile su ranije „Farmlandu“ deset miliona maraka za junice i stočnu hranu. „Farmland“ te pare nikada nije vratio, a Robne rezerve su u međuvremenu otišle u stečaj.

U Poreskoj upravi RS smatraju da stečaj nije rješenje, jer je naplata u ovim postupcima mala. U ovoj instituciji su nedavno rekli da su primjenjujući postupak prinudne naplate blokirali račun „Farmlanda“ i da su još 2016. godine donijeli privremeni zaključak kojim se zabranjuje raspolaganje pokretnom i nepokretnom imovinom u vlasništvu „Farmlanda“ i dostavili ga Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS.

„Farmland“ je godinama bio jedan od najvećih korisnika podsticaja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS, a pored toga imao je i ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji sa Robnim rezervama RS.

Litvanskim kanalima do poreskih rajeva

U Poreskom centru Zvornik nalazi se, ako izuzmemo zdravstvene ustanove, možda i najveći poreski dužnik koji je Republici Srpskoj dužan 32 miliona maraka. Riječ je o Fabrici glinice „Birač“, a samim tim i o „Alumini“ i Balkan Investment banci. „Birač“ je gotovo dvije decenije imao povlaščćeni položaj u svim strukturama vlasti u Srpskoj, što nije dovelo do pozitivnog rezultata, već naprotiv, duga od 32 miliona maraka.

„Birač“ je 2001. godine za 10,3 miliona KM kupila litvanska UKIO grupa. Litvanci su prema ugovoru bili dužni da u naredne tri godine investiraju 56 miliona maraka. Najveći akcionar litvanske UKIO banke Vladimir Romanov je putem sumnjivih transakcija i preko firmi povezanih sa „Biračem“ iz Srpske iznosio stotine miliona maraka i deponovao ih na računima u „poreskim rajevima“. Za to vrijeme je Republika Srpska gomilala gubitke koji su nastajali po osnovu povlastica datih „Biraču“. Od privatizacije 2001. godine do početka 2013. ti gubici su narasli na 38,8 miliona KM.

Po osnovu reprogramiranih dugova prema Vladi RS, državnim preduzećima, bankama i ostalim privatnim subjektima „Birač“ duguje više od 50 miliona maraka. IRB RS je firmi „Energolinija“ iz grupacije „Birač“ 2012. godine dala kredit od 19,4 miliona KM, a 2009. dobili su od IRB RS i kredit od pet miliona maraka.

„Biraču“ je devet miliona KM poreskog duga reprogramirano na 15 godina, a samo u 2012. vlasti Republike Srpske su dva puta reprogramirale obaveze zvorničke fabrike od oko 5,35 miliona KM. Firma „Alumina“, koja je povezana sa „Biračem“, zaradila je trgovinom glinice 320 miliona KM, dok u isto vrijeme na ime poreza ovo preduzeće Poreskoj upravi RS duguje više od milion maraka. „Alumina“ je od „Birača“ kupovala glinicu po niskim cijenama, a potom je, po enormno visokim berzanskim cijenama, prodavala u inostranstvo i tako zarađivala ogroman profit.

Istu sudbinu dijele i desetine drugih kompanija i javnih preduzeća u koje je Vlada RS ulagala ogroman novac, a iza kojih su ostajali samo gubici i dugovi. Među njima je i bijeljinska „Šećerana“, ali i „Šume RS“ za čije minuse niko razuman ne može da pronađe „pošteno“ objašnjenje. Milione maraka Srpskoj duguju i „Medicinska elektronika“, „Stočar“, „Jelšingrad“, domovi zdravlja u prijedorskoj (i ne samo prijedorskoj) regiji, „Dobojputevi“, bijeljinski „Orao“, Rudnik olova i cinka „SASE“, Psihijatrijska bolnica Sokolac, SO Bileća…

Ekonomista i glavni urednik poslovnog portala Capital.ba Siniša Vukelić ističe da je vlast u Srpskoj favorizovala ne samo državne kompanije na uštrb privatnog kapitala, nego i pojedine privatne kompanije koje su imale novac i dobre političke veze.

– Nije sav privatni kapital dobio pažnju vlasti. Sjajan tretman dobio je samo onaj koji je imao odlične političke veze. Takve kompanije su dobijale kredite koji nikada nisu vraćani, a inspektori su ih zaobilazili – ističe Vukelić za naš portal.

On dodaje da su iza povlašćenih privatnih kompanija ostale stotine miliona maraka nenaplaćenog poreskog duga, a Srpska taj dug nije ni pokušala da naplati.

– Vlast u Srpskoj je 2016. godine počela da kupuje preduzeća umjesto da ih prodaje. Kupovali su samo da bi tu zaposlili radnike koji mogu da im donesu glasove na izborima. Sad su ta preduzeća u gorem položaju nego što su bila 1998. ili 2010. godine. Ne zna se ko njima upravlja ili su postavljeni stranački kadrovi. Budžet sada pune mala i srednja preduzeća, jer ona nemaju političke veze. To je u potpunosti iracionalan način vođenja privrede i ekonomije – kazao je Vukelić.

Iz Poreske uprave RS tvrde da nema privilegovanih

U Poreskoj upravi RS kažu da se među najvećim dužnicima za poreze i doprinose u samom vrhu nalaze obveznici kod kojih je pokrenut stečajni ili postupak likvidacije, te javne zdravstvene ustanove. Direktor Goran Maričić kaže da nema privilegovanih i neprivilegovanih, a da je po pitanju zdravstvenih ustanova Vlada RS je pokrenula više različitih aktivnosti kako bi se zaustavilo gomilanje duga i kako bi se smanjio postojeći.

– Poreska uprava RS prema svim poreskim obveznicima ima jednak model ponašanja, te se ne pravi razlika između javnog i privatnog sektora. Dug poreskih obveznika poslednjih godina pokazuje tendenciju opadanja, a što je rezultat preduzetih mjera Poreske uprave RS na njegovom smanjenju, prije svega kroz implementaciju Integrisanog informacionog sistema, kojim je omogućena automatizacija postupka redovne i prinudne naplate. Na ovaj način sistem sada ne dozvoljava da se gomilaju dugovanja poreskih obveznika, ali smanjen je i uticaj ljudskog faktora na minimum – tvrdi Maričić za eTrafiku.

Đogo: Nismo ni svjesni koliki je javni sektor

Ekonomista Marko Đogo govori da se često zaboravlja da nisu državna preduzeća samo ona koja su u javnom vlasništvu, nego i akcionarska društva u kojima je država suvlasnik, kao i ona u privatnom vlasništvu sa preko 50 odsto svog prihoda koji ostvaruju kroz poslove sa državom.

– Mi nismo ostvarili ni ono što je kapitalizam riješio prije 200 godina, da odvojimo vlast od upravljanja, a pri tome nam je vlasnik država. Kod nas je sasvim normalno da se na rukovodeća mjesta predlažu potpuno nekompetentni ljudi. Ako imate privatnu imovinu i ne znate da upravljate, bolje vam je da je date nekom profesionalnom menadžeru, nego da vam propadne. Nažalost, mi dajemo najgorima da upravljaju jer su na izborima dobili glasove. To jeste naša tragedija jer čak ni u tom dijelu ne možemo da shvatimo koliko kaskamo za razvijenim zemljama. Političke partije ne smiju da raspolažu javnim preduzećima, potreban je profesionalni menadžment koji će odgovarati onima na vlasti za svoj rad – kaže on.

Đogo kaže da direktna veza političkih partija, vlasti i preduzeća, dovodi do gubljenja odgovornosti.

– Kod nas vlada prilična zbrka u javnom sektoru. Kada pogledate listu najvećih preduzeća u Srpskoj, po obimu, prihodu, broju zaposlenih i tržišnom učešću, vidjećete da su ona uglavnom među prvih 10 po broju zaposlenih, ali ih nema ni blizu u prihodima ili u ostvarenoj dobiti. Privatna preduzeća ostvaruju dobit, javna zapošljavaju – kaže on i dodaje da bi se sve to moglo urediti da se hoće, kada bi političari prestali da upravljaju stavovima ljudi i da im skreću pažnju sa bitnih pitanja i životnog standarda.

On kaže da mi imamo sklonost iz prošlosti ka socijalističkom modelu, pa gajimo i animozitet prema tržištu i kapitalu, što naši političari efikasno koriste.

– Posljedica je da smo jako siromašni i da su nas svi prestigli. Mi na neki način svi učestvujemo u tome, jer odobravamo takvo postupanje. Nama je ovo izgleda još uvijek pruhvatljivo, ali na duži rok generisaće se mnogo veći problemi. Kada nas svi ostave daleko iza sebe, Albanija, Rumunija, Bugarska, pa i Srbija i Crna Gora, čak i ovakva vlast u BiH, troma i neodgovorna, moraće nekad da se pokrene i da nađe rješenja kako bi sistem nekako opstao – tvrdi Đogo za eTrafiku.

A. Pisarević, G. Dakić. O. Tešić / eTrafika.net

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime