GORAN DAKIĆ: Krizna komunikacija

0
150
iz neformalnog u formalno
foto: Siniša Pašalić

Nekoliko dana prije nego što će početi belaj sa „koronom“ preležao sam jaču prehladu. Zakovala me deset dana za krevet, beknuti nisam mogao. Taman sam se pridigao i došao sebi kad u goste banu viruščina koja mori svijet.

I ja šta ću, kud ću – ponovo na krevet, ponovo pred kompjuter, ponovo za knjigu. U tri nedjelje izašao sam do grada dva puta: jednom da vidim sluša li raja svoje pretpostavljene, a drugi put da vidim sluša li raja svoje pretpostavljene.

I? Kakvo je, pitate se vi, stanje? Raja k’o raja – niti haje, niti mari. Niti će početi da haje i mari dok ili ne dobije pendrekom po leđima ili dok ne dobije pendrekom po džepu. Obje opcije su otvorene za javnost.

Danas je k’o biva bilo manje ljudi napolju, ali cijenim da je to zbog minusa koji je odjedared udario, a ne zbog iznenadne poslušnosti kojoj Balkansko poluostrvo nije sklono. Napravio sam krug, onda je opet udarila stud i ja taksijem krenem natrag Laušu svom.

Taksista ima i masku i rukavice. Kaže da sam mu ja prva vožnja u tri i po sata. Mušterije više ne pušta na suvozačevo mjesto. Samo, veli, nazad. Ima i on pravo na svoj karantin. I veli brat moj dalje ovako…

Samo ti, buraz, navlači što možeš više hrane. Vidiš da nemaju ništa.

A vidio si sad i ovo ukrcavanje, deset hiljada vojnika?

Nema šta, buraz, to je to… Početak trećeg svjetskog. Biološkog. A onda će konvencionalno.

Ne mogu reći da smo svi kao civilizacija to zaslužili, ali dobar dio većine jeste.

Ali, preživjeće se…

Taj zapadni svijet, razmaženi, vjerovatno neće…

Nas su guzili, pa smo ojačali…

Samo ti navuci brašna, soli, ulja, šećera. I mlijeka. Ostalo će biti.

Moj ujak i ujna su svaki treći dan po pola krompira kuvanog jeli u Sarajevu. Dobiju jedan kropmpir svaki treći dan, pa su preživili tri godine opsade… Kontaš?

I ja tako… Radim dokle mogu… Nemam živaca…

Poslije tri i po sata sam odradio jednu vožnju.

Još dvije i po maske… Koga ćeš voziti? A treba zaraditi za maske, gorivo, onu dezinfekciju…

Sa radija udara „Riblja čorba“. Stihovi nisu mogli biti strašniji: Prazne ulice prazna stanica/Ostalo je ćutanje…

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime