GORAN DAKIĆ: Žito i kukolj

foto: Siniša Pašalić

Prije nekoliko dana u Banjoj Luci je održana debata o „nesporazumima između policijskih službenika i medijskih radnika“ koje je organizovalo Udruženje novinara Republike Srpske. Debata je uslijedila nakon što je miroljubiva policija više nego miroljubivo legitimisala novinarku „eTrafike“ Vanju Stokić ispred (ili iza?) Hrama Hrista Spasitelja.

Na debati je učestvovalo i lice koji upravlja banjalučkim uniformama, ali se nakon sat vremena pokazalo da je pomenuti karakter ubudale došao na malu scenu ovdašnjeg teatra i da nikakva policija novinarima ne treba. Nema tog pendreka koji novinare može da podijeli kako to novinari rade sami među sobom. Svaki kvadratni milimetar moga tijela – a toga, bogu hvala, ima koliko hoćeš – govorio mi je da na debatu ne idem, jer ću čuti sve ono što ne želim da čujem, ali ko još sluša budalu?

Samo službe znaju kako je ovlašćenom licu bilo da sluša sve novinarske pritužbe na rad policije, ali zaludu sav taj (opravdani) bijes mojih kolega na netaktične postupke službenih prilika, jerbo je rasprava dobila novi pravac utemeljen na pitanju: Da li je Vanja Stokić novinar ako na zadatke ispred Hrama nosi ruksak na kojem se nalazi bedž „Pravda za Davida“? Momentalno sam se osuo đe sam najdeblji zbog udivnog moralisanja onih koji umjesto mišljenja imaju jedino mikrofon, ali želim svakako da kažem koju prije nego namažem ojedena mjesta.

Na koji način inkriminisani bedž kompromituje novinara? Na stranu što ga Vanja toga dana nije imala, ali novinari smo, ne moramo se baš uvijek držati činjenica. Da li isticanje bedža, da li njegovo nošenje na neki način definiše izvještavanje sa određenog događaja? Ako definiše, kako ga definiše? Postoji li neka konkretna primjedba na novinarski izvještaj kolega sa portala tog i tog? Da li je nošenje bedža na bilo koji način ugrozilo profesionalni odnos prema događaju koji, na svu sreću, nije propisan zakonom? I gdje je granica koja, kako neko lanu, razdvaja novinarsko žito od novinarskog kukolja?

I šta to zapravo znači? Kakva je to primjedba? Ako sportski novinar Darko Dragičević ne krije da je navijač Crvene zvezde, da li to znači da on ne smije da piše izvještaj sa derbija? Ili da njegov sportski arhineprijatelj Žare Marković ne može da prelama strane kada Partizan zijani na „Rajku“ zahvaljujući golu iz ofsajda ili auta? Je li to Tijanić prestao da bude novinar kada je Đinđiću dao slogan za kampanju? Šta je Goradana Suša nakon što je govorila na protestima u Srbiji? Smijem li ja kao član Ansambla Zdravka Ćosića da napišem reportažu o ovom ansamblu? Ili ću prećutati da su na koncertu u Vijećnici fulali polustepen i time poništiti sebe kao novinara?

Oni koji se zaklinju u sveta novinarska pravila ne znaju da postoji izvještavanje i mišljenje. Bez izvještavanja možda nekako i možemo.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime