GORAN DAKIĆ: (Zlo)upotreba nagrade

0
325
iz neformalnog u formalno
foto: Siniša Pašalić

Kada je 2007. godine dobio Ninovu nagradu za roman „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“ Svetislav Basara je sa naslovnice ovog nedjeljnika poručio: „NIN može, SANU nikad“.

Godinama prije nego što će dobiti „Nina“ Basara je i govorio i pisao da nikada neće prihvatiti ovu nagradu, jer mu je ona u nekoliko navrata bukvalno oteta iz ruku. U nekoliko navrata nije, ali jednom sigurno jeste i to 1987. godine kada je žiri nagradu dodijelio „Zebnji na rasklapanje“ Voje Čolanovića, a ne Basarinoj „Fami o biciklistima“.

Ipak, Basara je 2007. godine nagrađen i on je nagradu prihvatio uz pomirljivo „NIN može“ nasuprot agresivnom „SANU nikad“. Jer, „Ninova“ nagrada nije samo potvrda kvaliteta nekog rukopisa (posljednjih godina ona je najmanje to). Ona je prilika za pisca i za izdavača da pojačaju bankovne račune i tu teško neko može nešto da prigovori. „Ninova“ nagrada je, drugim riječima, postala finansijsko-poslovni, a ne kulturni događaj.

Žiri koji će ove godine dodijeliti (Saši Iliću) nagradu niti je najbolji, niti je najgori. Pamti li neko Sretena Asanovića i Vuka Filipovića koji su sjedili sa Petrom Džadžićem i Muharemom Pervićem u godini kada je „Nina“ dobio veliki Bulatović? Ili Dalibora Cvitana i Vladimira Stojšina koji su 1976. godine bili u žiriju koji je nagradu dodijelio Tišminoj „Upotrebi čoveka“?

Ni sami laureati nisu uvijek za pamćenje. Ko je čuo za Maksimilijana Erenrajha Ostojića? Niko? Da probamo sa romanom „Vir“ Jureta Franičevića Pločara? Opet niko? A Petko Vojnić Purčar i „Dom sve dalji“? Niko, dabome. Ili samo rijetki. To je sudbina značajnih nagrada.

Nekoliko dana uoči objavljivanja imena ovogodišnjeg laureata pojavilo se pismo „grupe eminentnih srpskih pisaca različitih generacija“ u kojem se traži bojkot „Ninove“ nagrade zbog, između ostalog, nekompetentnosti članova žirija (što je na mjestu). Među potpisnicima su i takve spisateljske „gromade“ kao što su Emir Kusturica, Vladimir Kecmanović, Ljubica Arsić, Muharem Bazdulj, Franja Petrinović. Na sve to imao bih da kažem dvije stvari.

Prva: među potpinicima pisma su i dvojica dobitnika „Ninove“ nagrade – Miro Vuksanović i Vladimir Tabašević. Ako smatraju da je „Nin“ pao u „jalovu političku korektnost“ i ako od svojih izdavača traže da njihove romane ubuduće ne šalju na konkurs za „Ninovu“ nagradu“, onda bi bilo lijepo da istu vrate. Sa sve uplaćenim iznosom na račun kompanije, dabome.

Drugu stvar prepisujem sa društvene mreže zvane twitter:

Kusturica i Bazdulj bojkotuju „Ninovu“ nagradu jer je žiri nekompetentan. Obojica bili u žiriju koji je nagradu „Ivo Andrić“ dao Bori Čorbi za zbirku „Pusto ostrvo“ s ovom pesmom:

Kad među svinje baciš bisere
Svinja proguta, pa posle isere,
Bolje je bisere ženama dati,
Neće ih gutati, a manje će srati.

I NIN i Andrić su zaslužili bolje.

 

 

 

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime