IGOR PRERADOVIĆ: Otmenost nas naša beše prevazišla

0
80

Opio me je slatki blud žica,
I kikot ptica
Što mesečinu krilima draže.
Melodije me bezumne traže
Da kroz noć tamnu
Opet obnaže
Svu svoju lepu večnost besramnu!

O, u bujici bunovne sreće
Ja svoje vene
Pretvaram u cveće!
I cele noći san svoj jedan trubim
Kroz prostor i vreme,
I svest gubim
Na usnicama vizije neme…

Gle: mesec visi vrh mojih snova
Kao lobanja
Sviju zvukova.
I dok on lebdi iznad vidika
Ja u zanosu, punome krika,
Poklanjam tajno vazduhu uši,
I vetru čelo…
A zatim smelo,
Dok se u meni sav svemir ruši,
I kroz noć tamnu
Dok još osećam večnost besramnu —
Ja opkoračavam
Mesec ko vazu:

I rasecam svoju ekstazu!

Već smo na ovom istom mjestu pominjali ediciju „Atribut“ banjalučke izdavačke kuće „Besjeda“ koju su pokrenuli Nenad Novaković i Milan Milošević, profesor književnosti, prevodilac, pjesnik, esejista i nadasve čitač.

Oni su ujedno i urednici, jedan izdavača, a drugi pomenute biblioteke i oni su nam nedavno, s početka godine, podarili još dva sjajna naslova: „Berning dejlajt“ Džeka Londona i knjigu izabranih pjesama „Lirski kaprisi i druge pesme“ Ranka Mladenovića o kojoj ćemo danas prozboriti koju riječ.

U prvoj knjizi „Embahada“, neobično satkane memoarske proze koja je usko vezana za diplomatski posao koji je obavljao, Miloš Crnjanski, dočaravajući tadašnje stanje srpske svijesti (između dva svjetska rata), navodi jedan Mladenovićev stih: Otmenost nas naša beše prevazišla.

Poznavaocima, istoirčarima i teoretičarima srpske književnosti Mladenović je mnogo poznatiji kao dramski autor, dugogodišnji pozorišni kritičar ili kao urednik nekoliko, u to vrijeme značajnih književnih časopisa, a za života i kao autor tek jedne objavljene poetske zbirke „Zvučne elipse“, ali kako reče neka umna glava: I jedan dobar stih da ostane iza pjesnika, dosta je…

Mladenovićeva životna priča je neobična, a vjerovatno je jedan od rijetkih koji je u oba svjetska rata dopao zarobljeničkih logora – u Prvom kao pripadnik Đačkog bataljona, poznatijeg kao 1.300 kaplara, kada u bici na Suvoboru biva zarobljen i ostatak rata provodi u austrijskom zarobljeništvu, a u Drugom svjetskom ratu do 1942. godine njemačkom logoru u Nirnbergu odakle ga kao teškog bolesnika otpuštaju, a na Badnji dan 1943. godine, u Beogradu, u 45. godini života, umire.

Knjigu poezije avangardnog pjesnika Ranka Mladenovića „Lirski kaprisi i druge pesme“ priredio je Rastko Lončar.

O, vizijo moja,
Agonijo večernjih boja!
Ostao sam sam sa sobom, 
Nad ponorom i dobom. 
I jedino još sa tobom
Na dnu beskrajnosti zimne: 

Isisaću iz zemlje sve himne!…

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime