KNJIGOKAZI IGORA PRERADOVIĆA: Od „Pesmovanog doba“ do peronske karte

Sve je bilo zdravo i rumeno
u to vreme kad smo bili mali
na kupanje kad pođemo Leno

sećaš li se kad smo dinje krali

Draga Leno u to podne vrelo
od tih dinja koje krali mi smo
ništa slađe u životu celom
nikad više okusili nismo!

Skoro mi kolega priča, nažalost istinitu anegdotu, da je, radeći jedan od sajmova – a realnost je već dugo takva da na takvim kulturnim manifestacijama izlagači imaju mnogo vremena da se međusobno bolje upoznaju i druže, jer je čitača sve manje, a samim tim i tragača za određenim naslovima – upoznao, na štandu pored njegovog, mlađu ženu koje je diplomirala srpski jezik i književnost.

Posla nema, pa eto spaja ugodno s korisnim – zarađuje dnevnicu okružena knjigama koje će je, po logici stvari, pratiti do kraja života. I u neopterećenoj konverzaciji, na tim svetim mjestima književnost i njeni velikani se nameću kao prioritetna tema i šarajući od grčkih tragedija do savremene domaće i svjetske literature, kolega se prisjeti Branka Ćopića i nekih njegovih djela, na šta mu novopečena kolegica reče da ništa njegovo nije čitala.

Ne bih se upuštao u kritiku obrazovnog sistema, ali ako jedan profesor književnosti nije čitao jednog od najvećih – ne trebaju domaći savremeni pisci puno da brinu što njihova mnoga djela ostaju nepročitana ili su sasvim malo čitana. Takav je trenutni trend.

Danas ćemo da ukažemo na pisca koji ima tu sreću da njegove pjesme, priče, pjesme za djecu budu često tražene, a samim tim i čitane. Za Boru Kapetanovića prošla godina je bila značajna – izašla mu je četrdeseta knjiga, zbirka poezije „Pesme sa peronske karte“, a ove godine obilježava vrijedan jubilej – 45 godina od objavljivanja prve knjige, zbirke „Pesmovano doba“.

Boro je i u ovoj knjizi ostao vjeran svom poetskom stilu koji najčešće jednostavnim, ponekad i kafanskim rječnikom ostavlja duboke tragove u glavama čitača:

Negde lestos, jedne večeri,
želeći da napišem jednu posebnu,

jednu neobičnu ljubavnu pesmu o njoj,
toliko sam se zaneo da je,
na kraju, ispalo kao da pišem 
o Holandiji, a ne o ljubavi svojoj!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime