MILADIN BERIĆ: Sedam „veličanstvenih“

Miladin Berić Pjesma o dva badnjaka

Sedam vičnih dobroj plati
od belaja brane Bosnu.
Kukavna nam bila mati
sad trpimo sedmu fosnu.

Prođe skoro četvrt vijeka
od cirkusa sred Dejtona.
Još od tada Srpska čeka
da Visoki ljosne s trona.

Još od doba Bilta Karla
i Karlosa Vestendorpa
svaki srpski vođa parla
da Visokom slijedi korpa.

Svaka zemlja ima vođu,
samo Be-e-Ha Visokoga.
Zato nigdje nema prođu,
stog joj odsvud stiže noga.

Volfgang Petrič, stari tat,
kren’o da nas uneredi.
Nastavio mokri brat:
špijunčina Ešdaun Pedi.

Htio je i Šiling Švarc
da nasuka srpsku lađu,
al’ tad bjesmo kao kvarc.
Gdje li takve samo nađu?

U sličan je organ sviro
dv’je godine skoro pune
neki Slovak Lajčak Miro
trubeć’ kako vjetar dune.

I na kraju sedmi ratnik
deceniju već nas đelja
dođe nam ko okovratnik
srasli Incko i fotelja.

Taj nas vječno olajava
pred Savjetom ili PIKom
Bakirova na njem’ glava
i pameću, a i likom.

Tih Visokih strašnih sedam
što se dure k’o šeici
još će dugo kol’ko gledam
da nas drže sve u žici.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime