SAŠA ŠMULJA: A ko ste vi, gospodo?

O humoru

„Ko si ti i odakle ti pravo da sudiš o tome?”

To je najbanalniji, a opet jedan od najčešće korišćenih kontraargumenata kojim se ovdje omalovažava sagovornik i obesmišljava dalja rasprava. Pitanje ovog tipa uvijek prizemno zvuči, bez obzira na to ko ga upućuje kome, a svjedoči i o tome da jedna strana u debati smislenijih argumenata zapravo i nema.

No, onda kada je upućen javno, sa adrese političara na adresu univerzitetskog profesora ili nekog drugog člana akademske zajednice, ovaj i ovakav argumentum ima naročito društveno značenje. Toga smo se u posljednje vrijeme nagledali i naslušali s obje strane rijeke Drine. Istim geografskim koordinatama prostire se i politička navada da se kritički aktivniji dio akademske zajednice naziva lažnom ili ispraznom elitom, dokonim intelektualcima, ljudima koji nisu ništa stvorili i tome slično.

Od vunenih do politbotovskih vremena „ko si ti i odakle ti pravo” poručeno je, na ovaj ili onaj način, mnogim nepodobnim intelektualcima i kritičarima. Ipak, kada je u pitanju obračun s neistomišljenicima iz akademske zajednice, po metodologiji njihovog omalovažavanja, diskreditovanja i disciplinovanja, ova naša epoha je bez premca međ’ svim epohama.

„Ko si ti i odakle ti pravo”, riječi su koje sažimaju užasno mnogo verbalnog nasilja i perfidne agresije. One nisu samo dio našeg političkog folklora, one su dio i našeg folklora uopšte, zasnovanog na raznovrsnim praksama zloupotrebe moći i ućutkivanja slabijeg. Ni po čemu se taj folklor ne prepoznaje toliko kao po ovom mehanizmu preziranja i opresije kojem je sklona ovdašnja politička, birokratska, ali i medijska kakistokratija. Ljudi i teme sa moralnog dna ovog društva kojima se svakodnevno obilato daju javni prostor i javni značaj ni izbliza ne izazivaju tako negativne reakcije.

„Ko si ti i odakle ti pravo”, riječi su pred kojima će, nažalost, ustuknuti svako vaspitano čeljade (mislim i na kućno i na akademsko vaspitanje), ne nalazeći svrhu dalje rasprave i nikada se, apsolutno nikada, ne dosjetivši da odbrusi: evo to sam, odatle mi pravo i to sam sâm stvorio. Ili da, potom, na drskost uzvrati drskošću:

A ko ste vi, gospodo, i šta ste vi to stvorili? Par nekretnina i puteva na kredit, to je sve što je stvoreno za posljednjih 30 godina. Sve ostalo je razoreno. Gospodo političari, ali i svi vi s političkom protekcijom, odakle vama pravo da dovodite u pitanje nečiji društveni legitimitet i nečije kompetencije? Vi ni svoj maternji jezik ne poznajete, a kamoli naučne, akademske i stvaralačke oblasti u kojima djeluju ljudi koje omalovažavate, marginalizujete i zaobilazite na svakom koraku i po svakom pitanju. Ljudi koje ne pitate, kako reče jedan duhovit pisac, ni gdje se lug istresa. A luga je i previše na ovom našem društvenom zgarištu.

(Na određenim uopštavanjima neka mi oproste malobrojni pojedinci koji se pošteno i idealistički bave politikom, bez obzira na to kojoj „opciji” ili instituciji pripadaju.)

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime