SAŠA ŠMULJA: Mač u Vrbasu

O humoru

Mač u kamenu, banjalučki Ekskalibur, čeka se savremeni Artur da ga izvadi itd. To su samo neke medijske reference kojima je na lokalnim i regionalnim portalima ispraćeno nedavno arheološko otkriće u rijeci Vrbas, u blizini Banje Luke.

Ako sam pažljivo pratio, vijesti i komentari na ovu temu su i ostajali uglavnom na tome. Poneko bi uporedio Vučića s Arturom, a generalno izostala su i uobičajena poređenja tipa likovi političara kao likovi iz „Igre prijestolja” i tome slično. Pri čemu arturijanske legende i literatura obiluju likovima koji zapravo imaju karakter.

Drugim riječima, niko ovu temu do sada nije politički „zavrtio”. Tako će ostati i nakon ovog pisanija, pa ipak se mora naglasiti da mač u kamenu nije samo kulturna i istorijska tema. To je i politička tema. I politička alegorija.

Mač u kamenu, prema legendi, daje vlast, moć, autoritet, ali i odgovornost onome ko ga iz kamena izvuče. Avaj, ta priča djeluje više nego naivno u vremenu (i društvu) u kojem se na vlast dolazi i na vlasti ostaje bez ikakvog podviga koji bi uzličio na apostrofirano arturijansko čudo. Ko u tom smislu može izvući mač iz kamena ovdašnje (lokalne i regionalne) društveno-političke situacije? Nije umjesno, a nije ni realno, potencijalne kandidate tražiti u aktuelnoj političkoj nomenklaturi.

A naša društveno-politička situacija bi se po mnogo čemu mogla uporediti s položajem mača u kamenu. Ni naprijed ni nazad. Ni lijevo ni desno. Ni gore ni dolje. Zakovano ka unutra, zakovano ka spolja. Poput drške mača iz kamena, zaustavljeni u vremenu i prostoru, faloidni narativi prčevito štrče u svojoj terminalnoj erekciji. Gordijevi čvorovi su na sve strane, kroz istoriju presijecani nekim opet drugim mačevima.

Simboli poput mača u kamenu ne izranjaju iz ovdašnjih rijeka baš svakoga dana. Arheolozi i turizmolozi će, sasvim sigurno, uraditi odličan posao za ovaj kraj. Mač će biti restauriran i izložen kao eksponat. Vjerovatno u kamenu, kako je i pronađen, kako bi priča privukla što više pažnje. Tako i treba, jer i mnoge daleko razvodnjenije priče postajale su turističke atrakcije.

Vrijednost artefakta, muzejskog eksponata ili turističke atrakcije uopšte još je veća ako uz njih postoji i neka izvorna priča. Izvorna priča o ovom maču neobične sudbine davno je otplovila niz zeleni Vrbas. Ali ta priča i ta sudbina možda se danas i sastoje u tome da u ovom kraju svijeta podsjećaju na jednu davnu legendu. Na davnu i naivnu vjeru da se čudo može desiti.

Mač u kamenu, pa još pod vodom. Zaista zvuči kao daleki odjek (i volšebna kombinacija) priča i pričica o životu i smrti kralja Artura. Jer, prema jednoj od njih, Artur je na samrti vratio Ekskalibur ni manje ni više nego – vodenoj vili (od koje ga je i dobio). Elem, gdje god se u svijetu devera s vodom, zna se i za neku vrstu vodene vile, to je takoreći stvar folklora. Ali, kada je politika u pitanju, ako tražimo neke „podvodne” asocijacije, pitanje je da li bi to bile gospe od rijeka ili jezera, meluzine ili ondine, vodarkinje ili brodarkinje. Ili bi to bio samo stari i vječni Anđama.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime