SAŠA ŠMULJA: O humoru i drugim tečnostima

O humoru

Melanholija je vrsta humora. Danas bi nam ovakva misao zazvučala paradoksalno, naročito ako nemamo u vidu prvobitno značenje pojma „humor”.

A to značenje zapravo je povezano s istorijom medicine, tačnije s antičkom humoralnom patologijom u kojoj je pojam „humor” označavao, u skladu s tadašnjim razumijevanjem ljudske fiziologije, svaku od četiri tjelesne tečnosti u čovjeku: krv, sluz, crnu i žutu žuč. Četiri humora – četiri karaktera: sangvinik, flegmatik, melanholik i kolerik.

Smatralo se da od ravnoteže pomenutih tečnosti zavisi ljudsko zdravlje. Ali, šta biva kada se ta ravnoteža naruši? Kada se tečnosti poremete i otmu kontroli. Šta je lijek za takvo stanje i koja je terapija? Da li je to zaista humor u onom nama poznatijem smislu i u opšteprihvaćenom značenju? Da li je taj i takav humor sredstvo kojim se uspostavlja balans između pomenutih tečnosti ili je humor sama njihova kvintesenca?

Terapeutsko i spasonosno dejstvo humora kojim se oblikuje šaljiva poruka i izaziva smijeh sasvim sigurno dovodi u ravnotežu sve naše tečnosti i sokove, kako god se oni zvali i kako god bili shvaćeni. Humor djeluje na pojedinca, ali i na cijeli kolektiv. Humor ima svoje praznike, festivale i karnevale. Humor je dio najboljih tradicija koje je ljudsko biće iznjedrilo. Humor je prodor svijesti spasenja, kako reče Bela Hamvaš. Humor nije uvijek ono što nasmijava. Bez humora, njegovog zdravstvenog ali i subverzivnog dejstva, cijelo čovječanstvo bi se odavno pretvorilo u lokvu sluzi ili neke druge tjelesne izlučevine.

U odsustvu pravog i zdravog smisla za humor, društvo je danas zaista predmet patologije, prije svega u domenu političke svijesti i političke kulture. Politička praksa svodi se na plutanje u tjelesnoj tečnosti po sopstvenom izboru. Na izbor boje političke žuči u zavisnosti od ideološke orijentacije i podobnosti. Na odbranu tvrdokornih stavova do posljednje kapi krvi, u društvu koje svakodnevno plavi bujica sluzi. Podivljalih humoralnih sluzi, ali i onih drugih, koje je na ovom mjestu suviše skaredno imenovati.

U ovom tekstu, za razliku od nekih prethodnih, nisu me zanimali sinonimi. Umjesto toga, zanimalo me postoji li barem jedna valjana riječ čije značenje je suprotno u odnosu na značenje riječi „humor”. Mnogi antonimi u ovom konkretnom slučaju i u raznim rječnicima jesu navedeni, ali nijedan od njih ne predstvalja suštinski suprotno značenje. Zaista, šta je to u ljudskoj kreativnosti što, nasuprot smijehu, izaziva tugu i suze, tu najplemenitiju i najintimniju od svih naših tečnih reakcija?

Jer tuga i suze, za razliku od smijeha i humora, nemaju svoje praznike, festivale i karnevale. U svom plemenitom vidu nisu dio javnosti niti društveno-interaktivnog bića, ali su intimno i privatno vrlo često druga strana iste medalje. Naročito u svjetlu spoznaje da su mnogi ljudi od humora bili talentovani da izazovu smijeh, a za sebe stvarali sasvim suprotnu životnu stvarnost, stvarnost uronjenu u crnu žuč i obasjanu crnim suncem. Nije li ta stvarnost jedina i istinska suprotnost humora, nije li to onaj suštinski anti-humor? I nije li humor uistinu vrsta melanholije?

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime