SAŠA ŠMULJA: Pisanje 9. januara

Saša Šmulja Autošovinizam

Sadržaj plakata kojim je najavljena ovogodišnja proslava Dana Republike Srpske, kao što su neki već i primijetili, čini i jedna nedopustiva pravopisna greška. Takve greške, nažalost, nisu neuobičajene u ovdašnjoj javnoj upotrebi srpskog jezika, u službenim dokumentima i službenoj prepisci.

Neko će možda reći da jedno veliko umjesto jednog malog slova nikom neće nanijeti nikakvu štetu. Nikom neće zatajiti srce zbog toga (nadajmo se), nikom neće pasti krov (ili bilbord) na glavu. Svi su uradili svoj dio posla i sada možemo da slavimo. Domovina se brani radom i znanjem. Ljepotom i vaspitanjem. Ali, brani li se domovina isto tako i pismenošću?

Morala bi da se brani. Jer, bez uvažavanja pravopisnih i jezičkih normi, pravilnog pisanja, pravilnog izražavanja i dostojanstvene upotrebe srpskog jezika, naročito u javnom i službenom domenu, mi smo u najboljem slučaju tek varvari u sopstvenoj kulturi. A ona nije ni mala ni beznačajna. Pitanjima jezika bavili su se neki od njenih najboljih predstavnika.

Borba za srpski jezik u prošlosti nije bila ni laka ni jednostavna. U tekstu pod naslovom „Cjeloživotno učenje” skrenuo sam pažnju na činjenicu da smo taj jezik dobili u nasljeđe od onih koji su ga mnogo bolje čuvali u prošlosti, u nekim mnogo težim vremenima, nego mi danas. Ali isto tako i na činjenicu da danas u javnoj i političkoj sferi postoji, najblaže rečeno, manjak odgovornosti prema učenju i upotrebi tog jezika.

Borba za srpski jezik još traje i trebalo bi da svi budu svjesni te činjenice, od političara i notara do dizajnera i štampara. Srpski jezik ne bi trebalo da bude tek predizborna identitetska tema, jedna od onih koje donose određene političke poene. Srpski jezik bi trebalo da bude svakodnevna tema, tema svake odgovorne vlasti i njen bezuslovni prioritet u prosvjetnom, kulturnom i naučnom domenu, ali isto tako i u domenu najšire javne upotrebe (uključujući i internet).

Kada je u pitanju pomenuti svečarski plakat i na njemu sporno pisanje 9. januara, sada zaista nije neophodno znati čiji je to zapravo propust i čija je (individualna) krivica. Potrebno je proaktivno i konstantno ukazivati na odgovornost kao takvu. Apelovati na nadležne da ubuduće čine sve što je u njihovoj moći da se ovakve ili slične greške više ne dešavaju, ne samo na bilbordima nego i uopšte.

Moj prijedlog nadležnima je sljedeći: za početak, zahtijevati od svih institucija i pravnih lica (ko god ima predsjednika, direktora, urednika ili upravnika) da angažuju lektora sa zvanjem diplomiranog profesora srpskog jezika i književnosti. To je više nego neophodno ukoliko želimo da dovedemo u red javnu i službenu upotrebu našeg jezika.

Ako se odgovor nadležnih sastoji u tome da bi prethodno trebalo mijenjati zakon ili određena podzakonska akta, mislim da je to najmanje što se u ovom trenutku može učiniti za srpski jezik, ali i za ljude koji bi se ovim poslom čestito i sa zadovoljstvom bavili.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime