SAŠA ŠMULJA: Sajamska rasprodaja

0
490
O humoru

Potencijalnim mušterijama, ali i onima koji mu to nikad neće postati, lokalni knjižar često priča kako je pisac ovih redova svojevremeno davao čak trećinu plate za knjige. To na prvu zvuči kao mnogo novca za knjige, ali je fakat da ih se za trećinu tadašnje asistentske plate i nije moglo kupiti mnogo.

Knjiga se voljela, pa se i pored skromnih primanja kupovalo za dušu, ali i za posao. Ovo drugo ispočetka i mnogo više, jer se literatura morala imati pri ruci, a lokalne biblioteke mnogo toga niti su imale tada, niti imaju danas. Ne svojom krivicom. Lična biblioteka se malo po malo uvećavala, a stambeni prostor iz istog razloga sužavao.

No, i pored toga, sajmove knjiga nikada nisam volio niti na njih redovno hodočastio. Jednostavno, oduvijek sam knjigu više volio kupiti daleko od komercijalne mašinerije, vašarske stvarnosti i potrošačke ushićenosti. Onu knjigu koja sama pronađe svoga kupca, što je, bez ikakve mistifikacije, bibliofilski događaj prvog reda.

Uprkos tome, a zbog svih onih koji ne misle i ne osjećaju tako, zbog onih koji vole sajam, žive za ovaj tip književnog flaneraja i koje zbog toga ne smatram manjim ljubiteljima knjige, štaviše, zbog djece koja na sajam dolaze sa školskim drugovima, nastavnicima ili roditeljima, moram da kažem i nekoliko objektivnih stvari.

Ovaj grad zaslužuje mnogo bolji sajam knjige. Manje turoban, manje učmao, manje lokalan, manje politički. Sajam koji je u pravom i punom smislu te riječi događaj, a ne recka u odbornom ili resornom kalendaru. Grad koji pretenduje na titulu evropske prestonice kulture mora da ima takav događaj. Da animira i uključuje, privlači i povezuje, ulaže i razvija.

Mnogo šire gledano, ovo društvo uopšte knjizi duguje drugačiji status i drugačiji odnos. Od kućnog vaspitanja, preko obrazovanja i udžbenika do tržišta i njegovih zakona, knjiga je ovdje, pretežno, nešto od trećerazrednog značaja. Njena istinska vrijednost kod nas je već decenijama na sajamskoj rasprodaji. Sve to mora da se mijenja. Postali smo društvo u kojem je knjiga nepristupačna „nadgradnja”, elitistički hobi i iritantna privilegija. (A čitanje – zazorna rabota.)

Pa, knjiga nije ništa od svega toga, osim što je činjenica da kvalitetna publikacija još uvijek jeste skupa i nepristupačna za većinu stanovništva. To je, sasvim sigurno, ono što na prvom mjestu mora da se promijeni.

Da bi se to promijenilo, potrebno je osloboditi finansijskih nameta i administrativnih zavrzlama sve što ima veze sa knjigom, sajmom knjige, izdavaštvom i knjižarstvom. Prvenstveno u domenu umjetnosti, kulture, nauke i obrazovanja. Potrebno je i mnogo ozbiljnije podsticati, upravo subvencionisati izdavače u pomenutim oblastima, a pogotovo one sa nižim profitom i one koji tek ulaze u posao. Za početak temeljne promjene odnosa prema knjizi, svijesti o njoj i njenog statusa u društvu, to bi bilo sasvim dovoljno.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime