SAŠA ŠMULJA: Tamnovilajetska

Pećinska

Kada se kaže tamni vilajet, mnogi prvo pomisle na Bosnu, njenu prošlost i njenu sadašnjost. Za takvu vrstu asocijacije zaslužan je prije svega politički diskurs koji je postojao i koji i danas postoji izvan, ali i unutar granica ovog nesrećnog balkanskog vilajeta. Na taj način je naslov jedne stare priče postao politički motivisana metonimija.

Većini je poznato da sama priča govori o nekakvom caru koji je s vojskom prolazio kroz tamni vilajet. U toj pomrčini nisu vidjeli ništa, samo su pod nogama osjećali sitno kamenje. Glas iz mraka im je poručio: „Ko ovoga kamenja ponese, kajaće se, ako ne ponese, kajaće se.” Kada su to čuli, jedni su odlučili da ne ponesu ništa, a drugi tek malo, kako bi vidjeli zbog čega bi trebalo da se kaju. I zaista, nakon što su izašli na svjetlo dana, oni koji nisu ništa ponijeli pokajali su se kada su shvatili šta su propustili ponijeti. Oni koji jesu ponijeli, kajali su se što nisu ponijeli više.

Za stvaranje političke konotacije tamnog vilajeta „autoru” je, nema nikakve sumnje, bio dovoljan samo naslov ove priče. Njime je aludirao na političko, društveno, vjersko, kulturno i svako drugo nevidjelo u Bosni, na njenu provincijalnu zabačenost itd. Da je nastavio čitati ovu kratku i zagonetnu priču, već kod motiva dragog kamenja posumnjao bi, međutim, u banalnu (političku) simboliku mraka i u njemu potražio dublji smisao i značenje.

Jer, ako se uzme u obzir sve ono što ispod naslova ove priče piše, tamni vilajet kao politička antonomazija Bosne ili bilo koje druge zemlje na svijetu, makar i one najmračnije i najzabačenije, jednostavno nije moguć. Tamni vilajet iz priče niti je krajina od ovoga svijeta niti ima političke konotacije. Tamni vilajet je stanje svijesti i stanje duha. Karakazan u kojem vječnost i dozrijeva i izmiče čovjeku. Tamni vilajet je alhemijski zaum rođen iz srca narodne mašte.

Bosna i ostatak dunjaluka danas su, politički, nešto drugačija vrsta vilajeta. Drago kamenje je odavno u džepovima i sefovima onih koji se u mraku najbolje snalaze. Glas iz mraka odavno je izašao na vidjelo i više ne opominje na kajanje, a samo kajanje je teško pronaći i fenjerom usred bijela dana. Sa ovom starinskom pričom danas nas istinski povezuje jedino njena zanemarena suština: tamnovilajetska dilema.

I u starinskoj priči i u današnjem društveno-političkom životu, tamnovilajetska dilema je ona dilema koja se i postavlja i razrješava u potpunom empirijskom mraku. Kada to kažem, mislim na odsustvo činjenica na osnovu kojih bi svaki građanin, inače, prvo morao razmisliti i analizirati, pa tek onda formirati stav i donijeti odluku.

Činjenice su, međutim, najčešće hotimično skrivene od javnosti, neadekvatno predstavljene, tendenciozno obrađene, medijski i politički filtrirane. Tamnovilajetska dilema zato se obično i razrješava politički nepromišljenom odlukom pojedinca, pogrešnim izborom, ishitrenim svrstavanjem ili naivnim priklanjanjem. Formiranjem stava ili etičkog suda bez ijednog analiziranog dokaza ili činjenice.

S obzirom na navedeno, suočen s tamnovilajetskom dilemom, kako god odlučio, kako god se izjasnio, čestit i objektivan građanin danas se mora suočiti i s kajanjem. Dvogubim tamnovilajetskim kajanjem. Istog dana, kroz mjesec dana ili godinu, kajanje je neizbježno. Stoga nikoga ne bi trebalo da čudi što se građani suzdržavaju, ne samo od glasanja na izborima nego i od javnog političkog mišljenja i djelovanja. Odbojnost prema ovakvoj vrsti izbora imaju svi koji brinu o posljedicama sopstvenih političkih odluka, stavova, mišljenja ili javnih izjašnjavanja. Uprkos tome, u većini su oni koji su odavno izabrali stranu, ne osjećaju težinu ove dileme i ne znaju za kajanje.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime