ZORAN KOJČIĆ: Kako smo proveli ljetne praznike

Početak jeseni i neka prva jesenja kiša često mi budu podsjetnik na onaj famozni kako smo proveli ljetni raspust esej, a kako ga nisam godinama pisao, možda bi bilo najbolje da pokušam upravo to ovdje i sada uraditi.

Elem, za početak mogu reći da nisam ni imao nekih posebnih planova, a sve one planove koje sam i imao poremetila su dva kirurška zahvata koja sam imao početkom ljeta, pa sam polja ljetnih praznika presjedio čekajući da mi rane zarastu pa da mogu ponovno hodati. Sve je u redu, nije bilo ništa strašno. Malo smo putovali, malo smo izgubili sve živce u traženju stana, malo smo se živcirali oko vjenčanja, ali sve smo to prebrodili – iako stan još uvijek nismo našli – i sad ćemo biti u redu, pod uvjetom da svi ostali u ovoj državi rade svoj posao, što je vrlo vjerojatno da za naših života nećemo dočekati.

No, kako je, eto, moj život prilično dosadan, mogao bih se osvrnuti na to kako smo svi skupa proveli ljetne praznike. Znam da većina vas nema nekog luksuza od velikog godišnjeg odmora, a da oni koji su imali bar malo tog luksuza sigurno nisu uživali u cijeloj situaciji oko korone pa da vas podsjetim samo da na današnji dan brojimo već preko 32 milijuna slučajeva u svijetu. 32 milijuna! Popriličan broj! Od toga je skoro milijun ljudi umrlo! Ne znam koliko spominju te brojke na vijestima ovih dana, možda vas ne žele deprimirati i plašiti.

Pored korone, naši bajni političari nisu učinili ništa da nam život bude bolje i eto vam još starih novosti s brdovitog Balkana, izravno iz grotla pakla nespretnih političara i lošeg upravljanja! Možda su neke od vas obradovali Crnogorci, ili bar njihova izlaznost na izborima, budimo fer pa dajmo novoj Vladi još malo vremena, čisto da budemo sigurni ima li nade za Balkan.

Nizale su se afere, nizale su se slike političara koji ne znaju staviti ni masku na lice, a vi ste im dali glas da vode vaše gradove i države, nižu se i dalje glupe izjave tih istih genijalaca, prošlo je ljeto, a mi se nismo opametili. Jučer je bio 18. mart, a danas već završava septembar, prošlo je da trepnuli nismo i proći će nam jedna godina života u kojoj nitko nije ostvario svoj plan, u kojoj se ništa nije dogodilo i u kojoj je svijet stao.

I mislim si, nije to tako ni loše, do 2025. već ćemo zaboraviti sve ovo i opet ćemo biti prljavi i nećemo prati ruke, kao što to nikada nismo ni radili, posebno na benzinskim pumpama nakon pišanja, a mi ćemo i dalje ostati pomalo tupavi, podosta nepismeni i poprilično naivni, kakvi smo do sad i bili. Prošlo nam je ljeto, proći će i godina, mislili smo da se ne može izdržati, mislili smo da nas testiraju, mislili smo da će nas čipirati i da ćemo ostati bez tariguza!

Mislili smo, a mislili zapravo nismo, jer da smo mislili ne bi se ni našli u ovom sranju na brdovitom Balkanu. Sljedeći put kad budemo mislili i kad se budemo plašili i kad budemo nešto planirali ili kad budemo praznovali i ljetovali, bilo kod kumova, bilo na kredit, mislim da trebamo dobro promisliti što želimo pisati u jesenskom kako smo proveli ljetne praznike, čisto da ne bude ovako bez početka i kraja, bez smisla i sadržaja, kao ovaj moj danas!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime