ZORAN KOJČIĆ: Nema ekskurzije bez Miroslava Škore

Znam, znam, o ukusima se ne raspravlja! Ali! Ali! Jedno veliko ali! Ali tko još može slušati Miroslava Škoru??

I pri tom mislim i na onu njegovu nazovi muziku i ove njegove skorašnje ekskurzije u politiku. Ekskurzije, kratka putovanja, nespretne izlete, neukusne piknike na političkoj sceni posebno u ovoj godini u kojoj – iako je njegova stranka uzela par glasova, mahom zbunjenih i ogorčenih birača, a zapravo dobrim dijelom zato što većina birača u Hrvatskoj ne izlazi na izbore uopće – da su izašli Škore ne bi bilo nigdje na političkoj sceni – nije uradio ništa konkretno u politici, ništa konkretno u javnom životu niti će kao izabrani zastupnik naroda uraditi nešto konkretno kako bi pomogao ljudima koje navodno predstavlja.

U odjecima ovogodišnje 25-ogodišnjice akcije Oluja, bilo je tu svega – dobrih poteza od strane vlasti, dobrih poteza od strane manjine u Hrvatskoj, ali i ekstremno lošeg glumatanja od strane vlasti u Srbiji i reakcija Srba iz Srbije na Srbe iz Hrvatske. Ne znam kad će Dačić i Vučić shvatiti da su oni, njihove stranke i njihove politike nanijele najviše zla Srbima iz Hrvatske, da se oni, njihove stranke i njihove politike u Hrvatskoj ništa ne pitaju i da oni, njihove stranke i njihove politike nemaju ama baš nikakvog utjecaja na Srbe iz Hrvatske, jer u Hrvatskoj više ne žive Srbi na koje su oni, njihove stranke i njihove politike imale utjecaja.

U Hrvatskoj danas žive Srbi koji žele živjeti u miru. I koji žive u miru. I zapravo svi živimo u miru, svih ovih godina. I lijepo nam je u miru. I daj bože da ostane mira zauvijek.

I onda se pojavi politički turista, izletnik u politiku, Miroslav Škoro i kaže da nema pomirenja. A ja mislio da smo se svi izmirili i da živimo u miru. Budalasti ja.

Kako nema pomirenja? Ja ga gledam svakog dana, ja ga živim, živimo ga svi mi, svi mi koji jesmo za mir, koji smo bili za mir i kojima je mir glavna svrha.

Ali što postoji za ljude za koje ne postoji pomirenje? Kad se ne želiš miriti, želiš rat, zar ne? A bježao si od rata kad je trebalo ratovati. Pa si onda pobrao plodove rata. Zamisli, živiš od rata, živiš od priča o ratu i ratovanju, nikad ratovao nisi, a cijeli se tvoj život i javno djelovanje svodi na destrukciju, umjesto da budeš aktivan i usmjeren na produktivnost i blagostanje društva koje te je izabralo da ga predstavljaš.

Pored toga, cijelo se vrijeme predstavljaš kao kršćanin i moralista. Gdje nestade ono mjesto za mir u tvom srcu?

Snažni su našli balkanski izletnici u politiku i njezini glavni igrači. Žive od prodaje priča. Nisu njihove priče maglovite. Od magle se ne vidi što je pred tobom. Njihove su priče prilično prozirne, vidi se što je iza, što je ispred njih. Nije teško, zbilja nije. Iza njih je laž, ono što pričaju je laž, sve što će ikada izreći je laž. Da, vjerujem da svi to znamo, samo nam je nekad teško to priznati, prelomiti i otvoreno reći:

Jebo vas rat! Ogromna većina nas živi u miru i želimo živjeti u miru. Pustite nas na miru već jednom!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime