ZORAN KOJČIĆ: Nijedna druga olovka to ne može!

0
123

Jedan od pionira zapadne antropologije, Bronislaw Malinowski, jednom se prilikom odvažio na vrlo značajan rad za budućnost te discipline. Otplovio je brodom na ekspediciju na Trobrijandske otoke na Pacifiku i o životu među domorocima napisao knjigu Argonauti zapadnog Pacifika.

U toj knjizi objasnio je mnogo toga, a posebno neke slučajeve koji su važni za razumijevanje pojma tradicija. Naime, kako je taj antropolog izučavao običaje i vjerovanja otočkih naroda, uvidio je da za njihovo vjerovanje u magiju veliku ulogu igra izvođenje rituala i to na vrlo poseban način – ritual uvijek mora biti izveden jednako, isto, pod istim uvjetima, kako bi ljudi vjerovali da ima isti i učinak, posebno na nekog protivnika ili neprijatelja.

Nije to ništa čudno. Isto se događa i u našim crkvama. I tamo neki posebni ljudi izvode neke čudne rituale na nekom čudnom jeziku, u točno određeno vrijeme, na posebnom i svetom mjestu. Takav je odnos prisutan u gotovo svim religijama. Ono što je zanimljivo kod toga jest zapravo zaključak do kog je došao Malinowski promatrajući otočane u izvedbi rituala.

Da malo karikiram, nakon dugog promatranja, pomisli antropolog: – Šta izvode ovi? Kakva magija, kakav ritual, kakvi bakrači? Pa ništa od tih rituala ne izvode isto i na jednak način, uvijek naprave nešto drugačije!

Vrlo jednostavno, Malinowski je shvatio da ljudi uvijek vjeruju u to da rituale izvode na jednak način i da su zato uspješni. Isto kao kad mi u školi vjerujemo da nam neka olovka nosi sreću pa ako njome pišemo ispit, bit ćemo uspješni. Samo njome, ni jedna druga olovka to ne može! Ako se pomolimo pred put, da će nas čuvati neka viša sila. Ako ujutro operemo zube na isti način, ili ako nosimo našu sretnu košulju, ili ako idemo istim putem do posla, sve će biti u redu.

Tako se stvara tradicija. Riječ tradicija dolazi od latinske riječi koja označava prenošenje. U ritualu to prenošenje označava ponavljanje, jednu te istu stvar ponavljamo stalno i opet i uvijek. I mislimo da je zato ona dobra, zato što nam je poznata, zato što nam je zapravo udobno i sigurno biti u sferi poznatoga.

Istina se krije u suprotnome. Ritual nikad nije isti i jednak prethodnome. Uvijek smo bar neku sitnicu uradili drugačije. Uvijek i u svemu leži promjena. Nas drži samo naše vjerovanje da je sve isto. Ako svakog dana idemo istim putem do škole i posla, možemo se osjećati sigurno. No, što ako netko sagradi novu kuću u toj ulici? To je promjena! No, tješimo se, ipak je ista ulica pa ta sitnica nije toliko bitna. Što ako svećenik na malo drugačiji način pomjeri šaku dok blagosilja vino na misi? Sitnica, dakako, ipak je to misa, ipak je on svećenik, sve je u savršenom redu.

No, mic po mic, promjena po promjena i tijekom godine, decenije ili vijeka, promjene postanu značajne. Odjednom nije više cool spaljivati žene na trgovima samo zato što netko misli da su vještice. Promjena po promjena, sruši nam se tradicija, sruši se običajnost i ponavljanje i nastane neko novo stanje ponavljanja za koje smo se uvjerili da je udobno i sigurno, da je naše. Isto kao oni domoroci na pacifičkim otocima vjerujemo u snagu naše magije, u to da ponavljamo sve i na jednak način, jer smo slijepi u našoj subjektivnosti promatranja sebe. Potom se pozivamo na tradiciju! Mi i naša tradicija! Gomila laži kojima mažemo oči sebi samima!

ПОСТАВИ ОДГОВОР

Унесите коментар
Унесите име