ZORAN KOJČIĆ: Poziv i odgovor

1
160

Slično kao u engleskom jeziku (response i responsibility) i kod nas se u osnovi riječi odgovornost nalazi riječ odgovor. Što odgovor znači u biti svi već znaju, no često se pitam što duža forma te imenice znači našim polupismenim političarima i razmišljaju li ikada o tome.

Gledali vi predsjednike ili premijere, ovoga ili onoga političara, na pitanja novinara uvijek odgovaraju isto – bahato, bezobrazno, patronizirajući, ismijavajući, stojeći ponosno nosom iznad novinara i naroda, umišljeni u ispravnost vlastitih odluka i akcija. Da smo barem neke razvijene zemlje, riječ ne bih rekao. Oni, pak, jesu sigurni u ono što trabunjaju, a sve oko nas se raspada. Alal im vera, zapravo! Treba ipak imati i tamo neka muda pa svaki glupav izgovor i svaku idiotsku laž prevaliti preko usta.

Zapravo, ne prema bilo kome. Prema svom narodu. Ti novinari koji ih nešto ispituju, od njih traže odgovor – pozivaju ih na odgovornost! Zamisli, vlastiti narod za koji ti trebaš biti odgovoran, kojemu ti trebaš odgovarati, usuđuje se da tebi postavlja pitanja! Kako ih samo nije sram!? Šta su oni sebi umislili!? Bijedni novinari, bijedne nevladine udruge, bijedni kritičari režima, bijednici koji se ne slažu s nama! Tko su oni da ih mi udostojimo civiliziranog i uljudnog, kamoli razumnog odgovora!?

Narod kao narod, i on često zaboravlja da te političare nismo tamo stavili da kradu i lažu, da ih nismo tamo postavili da im se divimo i da ih veličamo, nego da urade nešto za nas! Za sve nas! Ne za svoje kumove i braću, ne za svoju djecu i banke, nego za nas koji nemamo tu i toliku moć! Oni su odgovorni nama i nama trebaju polagati račun, nama trebaju pružiti jasne, čiste, transparentne i poštene odgovore o svemu nad čime smo im mi dali ovlast.

Sanjam dan kad će barem jedan političar na Balkanu biti pošten i jasan, ozbiljan i vrijedan, kad će s radošću i zadovoljstvom davati odgovore na pitanja novinara o tome što se događa u zemlji, kakvo nam je stanje, čemu se možemo nadati, što možemo očekivati, kako troše naš novac i na koji ćemo način napredovati.

Sanjam ja, budala, o poštenju i jednorozima, jedno stvarnije od drugog na brdovitom Balkanu. Sanjam kad će neki političar podnijeti ostavku kad ga narod pozove na odgovornost ako napravi grešku. Poziv i odgovor u našim političkim sferama ne idu jedno uz drugo. Sanjam tako o dobu u kojem će svako legitimno pitanje postavljeno politici imati svoj suvisao odgovor.

Sanjam, poput Sokrata, majstora u postavljanju pitanja, kada će se vlast prestati plašiti da bude nešto priupitana. Njega su sugrađani osudili na smrt kad se usudio staviti pod znak pitanja sve ono što su uzimali zdravo za gotovo. Poziv koji mi imamo prema Drugom uvijek od Drugog zahtijeva odgovor. Taj poziv je sve što Drugom upućujemo. Kada taj poziv ostane neodgovoren, nedorečen, skriven, maskiran, lažan ruši se naš temeljni odnos. Poziv na odgovornost je sve što mogu uputiti Drugom, posebno Drugom koji je na poziciji moći. Iz te pozicije kroz njega i sama Moć progovara, a kad Moć laže i prikriva znate već i sami da ona uopće nije toliko sigurna i slobodna, da je njen izraz samo privid, a da je njena realizacija tek slabost i dekadencija.

1 КОМЕНТАР

  1. Зоране, кад читам твоје колумне помислим да си ме интервјуисао, јер ја незнам то да пренесем текстом. Уживан да читам твоје колумне. Са радошћу чекам и следећу да видим да ли ћеш опет преписати моје размишљање.

ПОСТАВИ ОДГОВОР

Унесите коментар
Унесите име