ZORAN KOJČIĆ: Breme logike ili čašica ljute?

0
175
ZORAN KOJIČIĆ: Bajke Jesenjinove bake
ZORAN KOJČIĆ: Zašto početi poezijom?

Sposobnost mišljenja je jedna od najznačajnijih ljudskih sposobnosti. Iako je to prilična neistina za Balkan, tako barem tvrdi UNESCO, koji je 14. 1. proglasio Svjetskim danom logike.

Na UNESCO-vim web stranicama dalje objašnjavaju koliko je važan razum za ljudski rod, kolika je snaga u promišljanju i zdravorazumskom rasuđivanju, koliko je logika zapravo temelj svega onoga što jesmo i koliki je njen značaj za općeniti razvoj civilizacije, od znanosti i tehnologije, sve do praktičnih primjena logičkog promišljanja u svim javnim sferama.

Znam ja da logika kod nas nije popularna, da se njome bavi jako malo ljudi kao znanošću, da je kao znanost doista teška i da sam i ja čak teško položio taj ispit na studiju filozofije, jer je zahtijevao naporan rad i dosta truda u promišljanju o nekim tamo opskurnim filozofskim pojmovima i pravilima.

Ipak, logika u onoj laičkoj mjeri koju vezujemo uz zdrav razum i pravilno rasuđivanje i nije neki bauk. Zapadnjacima je prilično jasna i vrlo praktična disciplina mišljenja, krajnji istok ima malo drugačiju logiku, ali opet onu koja cilja na neko opće dobro i na zakone zdravog razuma, dok se čini kao da mi u ovoj balkanskoj crnoj rupi često baš mrzimo tu logiku i taj prokleti zdrav razum, ne dao bog da je ikada i koristimo u životu.

Inače nama Balkancima ne treba ništa od tih zapadnih sranja, ta logika, ta filozofija, ta poezija, ti psiholozi, ti lajfkoačevi ili kakosevećpiše! Jednom mi neki Balkanac rekao, ta šta će njemu razgovor kod psihologa kad on fino ode u kafanu i požali se svojim drugovima uz čašicu ljute i sve bude super. Ne znam, stvarno, što će ikome stručnjak za propitivanje problema, kad se svi problemi rješavaju isključivo utapanjem tuge i vlastitog nezadovoljstva i neostvarenosti u alkoholu!?

Nije lako objasniti Balkancu što će nam logika, filozofija, poezija, kad je osnovni argument svakog Balkanca da je to sranje, uz odmahivanje glavom i prazan potez rukama. Nije lako jer Balkanac nikad nije promolio nosom iz svog dvorišta, njegov stav je emotivan, on je neinformiran i općenito uplašen od bilo koje promjene ili nečeg novoga. Kao da će nebo pasti na zemlju ako ikada pokuša proširiti svoje horizonte ili ne daj bože poslušati nekog drugog.

Šteta je, doista, što od malena djecu ne učimo logici i logičkom rasuđivanju, što ne znaju razliku između sudova, stavova, mišljenja, ideja, što ne znaju kako se misli. Logika, u svojoj osnovi, tome i služi – da nas nauči kako misliti. Ne što treba misliti, nego kako misliti ispravno, kako misliti kritički, kako misliti kreativno, kako misliti bez pogrešaka u zaključivanju, kako na osnovu toga donositi odluke, kako na kraju i živjeti u skladu s tim mislima. Sve što smo ikada kao ljudi stvorili, prvo je bila misao; sve što smo ikada stvorili samo je manifestacija onoga što smo mislili. Isto tako, sve što smo ikada i uradili prvo smo morali promisliti. Da smo znali pametnije misliti, bolje bi nam danas i bilo.

Trebalo bi, mislim, slaviti od sada logiku i na Balkanu! Trebalo bi je učiti, trebalo bi o njoj misliti, trebalo bi je primijeniti, trebalo bi je više poučavati da bi novim generacijama bilo bolje, da bi svi živjeli pametnije i smislenije. Teško je, znam, popraviti sve što smo do sada zasrali svi skupa, nemoguće je vratiti prošlost i ispraviti te silne pizdarije. Moguće je, pak, misliti za sutra. Misliti logično, misliti kritički, misliti kreativno, misliti i na druge i na sebe. Samo nam malo više logike treba u životima, samo malo više zdravog razuma, samo malo da naučimo misliti svojim glavama i mislim da bismo i mi mogli napredovati poput drugih naroda i nacija.

ПОСТАВИ ОДГОВОР

Унесите коментар
Унесите име