ALEKSANDAR JOKIĆ: Jednu advokatsku uslugu za ponijeti i uzmi i ti šta ćeš

aleksandar jokić izbori

Galame tako na mene kako još nisam poslao tekst za kolumnu, a usput i kako ne izdajem fiskalne račune. Sasvim logično je da ubijem obje muve jednim pisanjem. Ideja: na najplastičniji način pokazati zašto advokat nije trgovac i zašto ne smije biti u obavezi da izdaje fiskalne račune.

Ovo pišem u svjetlu trenutne situacije u Brčko distriktu gdje je odlučeno da se izvrši fiskalizacija advokature. Naravno, reakcija advokata je uslijedila. Odmah da naglasim, advokati nisu u štrajku, nego u obustavi rada. Štrajk je pritisak radnika na poslodavca. Advokati se bore za svoja prava i prava svojih klijenata kroz ovaj vid pritiska na zakonodavnu vlast. Ovaj vid obustave rada šteti i advokatima. Šteti svima.

Koji su argumenti protiv uvođenja obaveze advokatima izdavanja fisklanih računa?

Prvo i osnovno, kako će se utvrditi istinitost „otkucanog“ računa? Kako će se utvrditi da li su svi računi otkucani? Jedino uvidom u spise. Ko će i kako to kontrolisati? Želite li da inspektori mogu razmatrati vaše spise kod advokata? Ovo je elementarna stvar i oko tog pitanja nema spora. Obaveza čuvanja advokatske tajne i nepovredivost advokatske kancelarije je jedno od osnovnih stubova na kojima počiva povjerenje klijenata u advokate.

Pisao sam ranije o tome kako i pod kojim uslovima policijski službenici, na osnovu naredbe suda, u prisustvu predstavnika Advokatske komore Republike Srpske, mogu da pretresaju advokatske kancelarije. Ne smije se dopustiti da poreski inspektori mogu da pregledaju spise u advokatskoj kancelariji samo kako bi se utvrdilo da li je advokat pravilno izdavao račune.

Sve usluge bi morale biti unaprijed naplaćene u punom iznosu. Opet ne govorimo o neprijatnosti za advokate, već za klijente. Advokatura je samostalna i nezavisna, te je prema tome moguće da se klijentima slabijeg imovnog stanja omogući potrebna pravna pomoć uprkos činjenici da nisu u mogućnosti da, u trenutku ili uopšte, plate usluge u cijelosti ili djelimično. Ako bi im se morao izdati fiskalni račun za svaku obavljenu radnju, to bi značilo obavezu da se svaka radnja unaprijed i naplati u cjelokupnom iznosu. Kome ovo ide u prilog? Ko dobija ovakvim rješenjem? Ko gubi to je jasno.

Zastupanja po službenoj dužnosti se naplaćuju naknadno, a do faktičke naplate može doći i godinama nakon preduzetih radnji. Da li je opravdano tražiti da se za ove usluge izdaje račun i kome da se isti izda?

Advokati dio svojih poslova obavljaju bez prisustva klijenata (odlaze na ročišta, podnose prijedloge, žalbe…), pa je trenutak obavljanja radnje različit od trenutka naplate iste. Dakle, kada advokat kao punomoćnih stranke koja, recimo, trenutno nije u državi, istu zastupa na ročištu, kada i kome izdaje račun? Sigurno se ne mogu svi troškovi unaprijed naplatiti jer je nepredvidivo koliko će radnji biti u postupku. Zato se radnje u postupku naplaćuju svaka za sebe. I ovdje vidimo da sistem fiskalizacije nije kompatibilan sa advokaturom.

Nigdje u Evropskoj uniji ne postoji slična praksa. Iako bih volio misliti kako smo pametniji od ostatka Evrope, nekako sumnjam da je ovo dokaz za to. Svjestan sam da „ali mama, niko drugi to ne radi“ nije pretjerano jak argument, ali u situaciji kada pretendujemo da, bez jasnog i racionalnog objašnjenja, budemo mimosvijet, definitivno se mora ukazati i na ovu činjenicu.

Nasuprot tome, argumenti u korist fiskalizacije nemaju u vidu građane niti pravo na pravično suđenje, niti pravo na privatnosti, niti nezavisnost i samostalnost advokature, niti značaj advokature za cjelokupan pravni poredak.

Hajde da ovo pitanje ne lomimo preko koljena i da ne stvaramo problem gdje ga nema. Imamo mi dovoljno postojećih problema.

Prvo su došli po prava i slobode građana, a ja se nisam pobunio jer što i advokati ne bi izdavali fiskalne račune.

1 KOMENTAR

  1. Mladi gospon advokat Jokić lijepo poje u svojim kolumnama. Međutim, u prilog svojim argumentima rijetko navede neki naučni rad ili neki drugi izvor kojim bi ih potvrdio. Ipak, ni to ga ne sprječava da iznosi paušalne i netačne činjenice. Evo, u ovom članku mogu mu prostom pretragom u Google pretraživaču oboriti argument o evropskoj praksi i pronaći najmanje dvije države u Evropi koje imaju praksu obaveze izdavanja fiskalnih računa prilikom obavljanja advokatskih usluga. Riječ je o Hrvatskoj i Sloveniji.

    Preporučujem mladom gospodinu da se malo potrudi prilikom pisanja kolumni, u suprotnom Puhalo i Radmila ne moraju da brinu da li će imati ko da ih odmjeni u skribomanskom iživljavanju.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime