ALEKSANDAR SARADŽIĆ: Kakav narod, takva i „korona“

nemojte oblaci gdje vam nije mjesto

Pet novih zaraženo. Osmoro se oporavilo. Nema novih slučajeva koronavirusa. Jedno mrtvo od strane virusa. Ajkule plove kroz grad. Vratili se partizani u šume…

Ovaj virus je najveća kukavica od svih virusa do sada.

Kako smo mi svi na Balkanu nebeski narodi, a u stvarnosti smo beskičmenjaci i sisice, pa lako mogu povući crtu između nas i ovog virusa. Ova korona već poslije kratkog intervala od par mjeseci postaje beskičmenjak i gubi bitku, ali mi duh kukavica i ovaca njegujemo decenijama. Nema korona pojma šta je istrajnost u povijanju kičme svakom šljamu koji drekne najglasnije.

Kaže kako ćemo zajebati zakon, gdje ćemo piti pivčugu ili skontati kafu sa nekom ribicom! Ajmo na pumpu! Eno pumpe k’o kafić petkom naveče. Ako bi se malo pronjucalo kroz posjetioce „crpke“, našlo bi se tu svega, k’o petkom u kafićima. Od kežual seksa do perolakih zanimacija. Ko zna, teška vremena, prijatelju moj.

Doduše ne bi mi vodili računa ni o ovim restrikcijama oko okupljanja da država nije riješila da nas pendreči po džepu. A zna se da ovdje ljudi spram novca imaju odnos k’o majka spram dijeteta. Za nezavidnu cifru ovdje bi ga majci ugurali. Pa se onda boje da budu zajedno u grupama više od troje da ih drugari u mišijesivo-golubijeplavom štofu ne rebnu po novčaniku.

A ti, korona, tu se nešto širiš kroz medije, a nigdje na djelu. Ili muški udari, pa kom’ opanci kom’ obojci i da se razilazimo. A ne ovako, nešto mekano, dvoje mrtvo, troje ozdravilo, petoro zaraženo. To sve zvuči k’o statistika poslije zbora na Manjači. Mekano Covide, mekano. Ali šta očekivati od beskičmenjaka.

Jedino ko ovdje radi „dok ne padne s nogu“ jesu medicinski radnici, njima skidam kapu, ovim ostalima pseudohumanitarcima i žgadiji… Uh, bolje da praćutim, svaka koja mi ostane iza tipki zlatna je.

Nije sporno da planeta ozdravlja kako je njen najveći kancerogeni virus (čovječanstvo) satjerano malo u ugao ovim razvojem događaja. Ali i dalje kada prođem ulicama, šumama i putevima u sebi probudim dijete pa zamislim neki filmski scenario.

Ljudska rasa nesputano vodi samu sebe u grob, ali taj momenat prije bacanja lešine u ofucan plitak grob treba dobro provesti. Već vidim da tamo negdje vani postoje ljudi koji bi olako mogli postati poput Toecuttera ili možda poput Pustinjskog Đavola (oni malo upućeniji u kinematografiju će znati).

Borba sa virusom koji će poslije ovog suzbijanja biti upotrebljen u promotivne predizobrne kampanje idući je siguran korak za koronu. Možda je tada vidimo kako se zdravi i ljubi presjecajući neku crvenu vrpcu ili sa nekim megalomanskim obećanjima…

… a do tada samo skidam kapu medicinarima.

Generacijo, za tebe jedna:

www.youtube.com/watch?v=qsaTFcXVCNU 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime