U slučaju da ste tek postali vlasnik psa, morate znati da vas čeka nekoliko stvari koje prate razdoblje privikavanja. I pas i čovjek moraju se prilagoditi novom zajedničkom životu i naučiti živjeti jedno s drugim. Bilo da ste postali vlasnik tek rođenog štenca ili starijeg psa, princip je isti: privikavanje je proces i zahtijeva određeno vrijeme i strpljenje. Međutim, što se događa kada ne samo da se naviknete, nego i zavolite svog ljubimca, kao što on voli vas? Kako podnosi vaš izlazak iz kuće i vašu cjelokupnu pozornost na sve što ne uključuje njega? Kako ispravno postupiti u takvim situacijama? Pogledajte što je separacijska anksioznost i kako se s njom boriti.
Što je separacijska anksioznost?
Sigurni smo da ste čuli za separacijsku anksioznost kod ljudi, ali čak i ako ne znate točno značenje ovog pojma, sigurno znate njegove manifestacije. Naime, separacijska tjeskoba podrazumijeva poremećaj koji se očituje stalno prisutnim strahom od odvajanja od bliske osobe. Taj strah ima različite načine izbijanja na površinu, ovisno o dobi osobe koja ga ima. Naime, stadij separacijske anksioznosti je normalan u razdoblju razvoja i postupne socijalizacije djeteta (polazak u školu, vrtić, prvi razred) te pri odvajanju od roditelja i doma. To se prevlada nakon nekoliko dana, kada dijete uspije prepoznati pozitivne strane sredine u koju odlazi i kada nađe vršnjake koji prolaze isto.
No, separacijska anksioznost nije prisutna samo kod djece. Može se javiti kod odraslih: roditelja koji su blisko vezani za svoju djecu (otuda nazivi Edip i Elektrin kompleks), ali i obrnuto: djeca blisko vezana za svoje roditelje. To ne mora nužno biti povezano ni s obiteljskim odnosima: partneri i prijatelji mogu razviti nekontroliran strah od gubitka bliske osobe. Mora se naglasiti da ova vrsta straha ne nastaje kao posljedica straha od smrti, već od samoće. Dakle, u srži psihološkog problema ljudi je percepcija usamljenosti kao strašne i prijeteće.
Pa što je sa psima?
Kada ste zajedno, vaš ljubimac je prekrasan oblak sreće i zadovoljstva. Nuždu obavlja samo vani, kod kuće se igra isključivo svojim igračkama i laje samo ako osjeti opasnost. No, kada ga ostavite samog i vratite se s posla, u stanu zateknete apokalipsu, kataklizmu i druge vremenske nepogode. Novine su bile poderane, papuče i cipele žvakane, defekacija se obavljala posvuda. To ne znači nužno da vaš pas nije navikao na život u kući ili da je razmažen. Zapravo, to može biti signal za potencijalni strah koji osjeća i agoniju kroz koju prolazi kada ostane sam.
Separacijska anksioznost: znakovi i simptomi
U slučaju da niste u mogućnosti snimiti prostor u kojem je pas sam (kamere za čuvanje djece, sigurnosne kamere i sl.), obratite pozornost na njegovo ponašanje kada ne zna da ga promatrate. Zapamtite gdje ste stavili svoje stvari prije nego izađete iz kuće. Pitajte svoje susjede čuju li iz vašeg stana lavež ili cviljenje u doba dana kada vas nema. Pokušajte promatrati promjene u njegovom ponašanju kada vas vidi.
Baš kao što se emocionalni problemi ljudi različito manifestiraju, kako će vaš pas reagirati na odvajanje ovisi o mnogim čimbenicima. Ovisno o karakteru psa oblikuju se i nestašluci koje čini kada niste kod kuće. U slučaju da po povratku kući nađete:
- izgrebana vrata/prozori
- vršenje nužde – mokrenje i defekacija – dok je pas dobro odgojen i naviknut na život u stanu (pogotovo ako je proljev a znate da je pas zdrav)
- potencijalno povraćanje
- uništavanje namještaja, što ljubimac obično ne čini i nije mu svojstveno
- revoltirane susjede koji pitaju što zaboga radite tom psu kad toliko plače i zavija
- uništene cipele ili cvijeće, poderane novine
- prevrnutu kantu za smeće, a da ne morate pojesti njen sadržaj
možete zaključiti da vaš pas užasno pati kada niste u blizini i da je razvio tjeskobu zbog odvajanja. Najdublji slučajevi separacijske anksioznosti kod pasa mogu rezultirati čak i samoozljeđivanjem, zbog čega ovu spoznaju treba tretirati ozbiljno i na vrijeme.
Razlozi za stvaranje ovog straha su lako objašnjivi:
- Pas je u prošlosti doživio traumu (ovo je česta pojava kod pasa iz skloništa. Sama činjenica da su već bili napušteni od strane jednog vlasnika u nepoznatom okruženju već se u novoj situaciji pojavljuje kao traumatičan događaj)
- Pas koji dosad nije bio napuštan, a prvi put je ostavljen sam (najčešća manifestacija separacijske anksioznosti je upravo u ovom slučaju. Ako ste postali vlasnik šteneta, ono kao i dijete samoću i odvajanje od obitelji doživljava kao stres. To je faza u razvoju pasa, isto kao i kod ljudi, lakše se prevladava nego kod udomljenih pasa, upravo zato što nema traumatskog događaja.)
- Psi čije se okolnosti držanja mijenjaju: bilo da ste promijenili dom, promijenio se vlasnik/ukućani ili se promijenio raspored napuštanja psa, može doći do ovakve stresne reakcije.
Kako se boriti protiv straha
Separacijska tjeskoba nije nestvarna i imaginarna, strah je stvaran. I životinje i ljudi fizički reagiraju na ovu pojavu i doista doživljavaju stres, zbog čega se ovaj problem ne smije olako shvatiti. Borba protiv separacijske anksioznosti temelji se na izgradnja povjerenja, odnosno uvjeravanje psa da ćete se sigurno vratiti.
S malim psima, koji doživljavaju početnu “štenačku” tjeskobu odvajanja, najbolje je raditi kratke vježbe u kući. Najbolji način da to učinite su nagrade i poslastice. Zatvorite psa u posebnu prostoriju na 2 minute. Budite strpljivi čak i ako cvili. Nakon 2 minute uđite i nagradite ga, igrajte se s njim i ponovno izađite na 2 minute. Ponavljajte postupak dok ne prestane cvileti nakon 2 minute. Postupno povećavajte vrijeme izlaska iz sobe. Nakon nekog vremena prestanite ga nagrađivati poslasticama. Zapamtite: psi i “dobro” i maženje doživljavaju kao nagradu.
S velikim psima situacija je malo teža. Posebno je važno da u slučaju udomljavanja psa utvrdite njegove prethodno stečene navike. Ove pse možete smiriti na dva načina: intenzivnom šetnjom i igrom. Odrasli psi koje je moguće usvojiti MORAJU VJEROVATI DA ĆETE SE VRATITI. To ćete najbolje postići ako svoj odlazak predstavite kao igru ili vrijeme za odmor. Kako to učiniti? Ako znate da ćete jednog dana psa morati ostaviti samog, planirajte vrijeme tako da psa prošetate barem 45 minuta prije toga. Pokušajte se tijekom tog vremena kretati, biti aktivni, trčati sami ili s drugim psima. Suština je da ga toliko izmorimo da mu plač i cviljenje ne bude prioritet, nego spavanje.
Druga opcija, koja je prikladnija za odrasle, znatiželjne pse (jazavčare, beagleove, hrtove) je stvoriti dojam da je vaš odlazak igra. Ostavite mu uključen TV ili radio, sakrijte njegove omiljene poslastice na dostupna mjesta. Kad ste kod kuće, igrajte se skrivača. Nakon što upoznate osobnost svog psa, bit će vam lako prilagoditi sadržaj koji će ga zabaviti. Jedna obitelj došla je na ideju da svom starom psu kupi lutku koja bi imitirala njegovog omiljenog člana obitelji. I, pazite, riješili su problem!
U slučaju da ste utvrdili prisutnost separacijske anksioznosti kod vašeg psa, također postoji mogućnost uzimanja lijekova koji će spriječiti ovo stanje. Ako niste ljubitelj ovakvog načina rješavanja problema, onda je potrebno puno strpljenja i ljubavi, ali se na kraju isplati.
Sretno!