ALEKSANDAR SARADŽIĆ: Na putu za ludilo

0
265
demofest

Navukao sam zoru na sebe, ustao dok se Jutarnja Zvijezda spremala za brda. Ove bore na čelu koje sam sazdao kroz godine kafanskog staža bdjele su nad popularnom „tozarom“ kafom. Na stranu moj izgled serijskog ubice – entuzijazam je tu, jer danas putujem u Kragujevac.

Spakov’o sam muzike na telefon k’o da idem pješke put Srbije, al’ za svaki slučaj da kažem: Previše je samo kada tuku. ‘ladna me stanica čeka, ‘ladan sat do polaska ima. Tu prebacim jednu-dvije sa poznanikom. I njega neka euforija vozi. Doduše il’ euforija ili koks, jer znam da je godinama uživao čari kokaina. Na kraju – ne zovu ga Kirbi zabadava.

Svi koji me znaju kažu da mnogo pričam. Al’ oni koji me ne znaju vjerovatno misle da sam nijem, jer ćutim k’o da sam u žalosti. To je prosto zato što ne volim da zapodijevam razgovor sa ljudima koje ne znam. Ljudi su u velikoj mjeri dosadne vreće kostiju, a to me ne fascinira. Tako je bolje da ne čačkam mečku.

Volim putovati, k’o i svaki uperan insan, tu nema ništa sporno. Al’ autobus vam je nagazna mina društva. Tu se skupi od zla oca i još gore majke. A ja sa svoja dva metra k’o da sam mamac za lude i polupane ljude. Ne bunim se u većini slučajeva, jer sam i ja u nečijim očima luf i polupan.

Sjednem, izvadim „Mrlje sa šanka“. Fina knjiga, ja ti kažem. Nije reklama, nego znam većinu aktera u knjizi, jer sam i sam stajao sa njima na ivici alkoholizma indukovanog dosadnim životom. Ja sjeo, a na sjedišta pored mene sjeda penzioner.

Bacam periferni vid na njega, čisto da vidim je l’ između nas sigurno rastojanje da spriječim njegovu verbalnu dijareju. Za sada je dobro, Bajaga i tišina su između nas. Ma nešto mi se uzvrpoljio čiča, moglo bi biti belaja.

Meni na ušima ide „Deicide“, čitam knjigu (ko me zna zlatom bi platio da me vidi tihog). A brki od 70 i kusur godina se pomjeraju usne. I dalje sam hladan k’o parizer, gledam svoj posao, u s’e i u svoje kljuse. Ne lezi Vraže, njegova ruka na mome ramenu (ne, ovo nije gerentofilija, ovo je gore, ovo je razgovor sa penzionerom). Upita me nešto.

– Deder momak, vid’er ti šta piše na telefonu voj?

(Uzimam njegov telefon koji je, uzgred rečeno, bolji od moga. Dobro se živi, čiča, skidam kapu.)

– Kaže ćerka da vas čeka na stanici u Beogradu, da se ne brinete.

– Joj, hvala ti, sine moj…

(Krećem da vratim slušalice u uši…)

– … je l’ i ti ideš za Beograd?

(Kad sam već stavio vnogo na trpezu, daj mi kašiku.)

– Da, idem i ja u Beograd, čiča.

– Sine moj, samo putuj, fino je putovati. Kada sam bio mlađi…

(Tu sam ga malo izgubio. On mi na jedno uvo drobi šta je bilo kada je on kao mladić krao jaja dinosaurusima, a na drugo uvo mi Glen Benton govori da će Satana vladati ovim svijetom. E moj Glene, Satan je već ovdje, a ja sam trenutno par stepeni ispod tvog pakla.)

– … u moje vrijeme samo su popovi imali tol’ku bradu kao ti, sine.

(Ideja /sijalica iznad glave se upalila/.)

– Dobri moj čiča, to je zato što ja i jesam pop. Ja sam ti završio bogosloviju i dao svoj život našem gospodu Isusu Hristosu. I usput cijenio bih kada bi me oslovljavao sa „Oče“, a ne „Sine“. Moj poziv je da budem otac stadu koje ide na usud pred gospoda. (Uloge se mijenjaju. Prima me za ruku i cjeliva je.

– Oče moj, slavljen da si. Drago mi je da si tako mlad krenuo prema Gospodu. Danas omladina samo gleda seks, drogu, alkohol i lak novac.

(Ooooo, čiča, ne znaš ni polovinu.)

– Materijalni svijet je okupan u grijehu, sine moj stari. Ali vi stariji se sjećate doba blagodeti. Nadam se da si svijeću palio i za vrijeme komunizma i slavu uzdizao za našeg Gospoda?

– Jesam, oče, nisam imao partijsku knjižicu. Sveti Jovan što pokrsti svijet mi je krsna slava. Misliš li, dobri moj, da nas sve tamo čeka blagoslov?

– Od ovog Navija ne more biti gori, sine moj lijepi. Samo se ti uzdaj u vjeru i boga. On će nas sve spasiti.

Podario sam tom starom čovjeku par minuta sreće koje će mu dati blagodet. Naglasio je da ima unuku mojih godina i da ona studira ekonomiju u Banjoj Luci.

Tek smo izašli iz Prnjavora, a ja sam ga ispovidio.

Do Broda ću mu pokrstiti pola familije.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime