ALEKSANDAR SARADŽIĆ: Ne treba tražiti guzici čepa kad Fredi šeta

0
267
nemojte oblaci gdje vam nije mjesto

Može li postojati „praznik“ kojeg toliko volimo a da ga toliko pljujemo, jer nam je valjda „baksuzan“? Pa tako i pred sam smiraj ove 2019. godine opet nam dopade usuda taj famozni „petak trinaesti“.

Dok sam bio dijete sve oko tog „praznika“ je bilo vezano za beskrajno gledanje filmova poput „Noći vještica“, „Gospodara pakla“, „Straha u Ulici brijestova“ i naravno „Petka trinaestog“. Ništa više od toga, ali i ništa manje. Valjda se može reći da se zbog toga djetinjstvo zove bezbrižnim.

Nije se mnogo razmišljalo kako se taj zloslutni datum na taj umiraj radne sedmice reflektuje na stvarni život. Kolika je uloga te omorine na živote ljudi oko nas. Svi su u nekom grču da se tada ne trebaju raditi opasne stvari, ne smije provocirati vjerske sile sa neba ili iz pakla. Što bi rekao naš narod – ne treba tražiti guzici čepa tada.

Sjećam se svih onih beskrajno brutalnih i krvavih ubistava koje Fredi, Pinhed, Džejson, Majkl Majers i ekipa izvode. Bilo da se vraćaju u Hedonfild ili da čekaju na Kristal Lejk Kampu ili da ulaze u snove. Svi su oni bili tu da naše bezbrižne petke trinaeste učine malo strašnijim i zanimljivijim u djetinjstvu.

Bauk i ovako ne postoji, pa ništa neće da te povuče pod krevet ili nogu koja je van ćebeta te noći kada po nekom predanju vještice i demoni jašu noćnim nebom. Sve prikaze noći i zvijeri koje bauljaju pod plaštom mjesečine, kažu stari, da tada izađu i prave lakrdije. Ali ja to ne vidjeh za svog djetinjstva.

Prvo mi nikada nije bilo jasno što je taj datum u kombinaciji sa tim danom toliko baksuzan. Da i zbog toga što je petak umiraj radnog procesa sedmice (za većinu nas) ili što drevni Rimljani nisu mogli lako sabirati sa brojem 13. Ko će ga znati, to otkriće mi je još nepoznanica i trenutno leži pri dnu moje liste interesovanja.

Ali prizma te mentalne tmine petka trinaestog ima svoje obrise u stvarnom svijetu, naročito kada se odraste. Ostavio je on neumoljiv danak među ljudima ovog našeg podnevlja. Jalovo je sjeme razuma pred neumornim čizmama sujevjerja. A te čizme gaze sve, pa tako i zdrav razum. Razum koji nas sve dublje vuče u glib.

Pa šta se onda promijeni sa tim čemernim petkom trinaestim u mjesecu kada odrasteš? Promijeni se mnogo toga: tada saznaš kako je sve otišlo dođavola i ide nezaustavljivo dalje. Užurbanim korakom srlja u propast. Putevi ponora gdje lica i oči gube oblike i svjetlost su već tu.

Kada odrasteš shvatiš da Džejson Vurhis ne čeka turiste u Kristal Lejk Kampu. On sjedi na birou i godinama čeka posao za koji nema nikakve nade da će ga dobiti, jer mu majka nije na poziciji da ga ubaci tamo.

Majkl Majers se ne vraća za Noć vještica u Hadonfild da ubije svoju sestru zbog osvete u krvi. On se vraća dosta češće da je pita da mu prebaci „petaka“ da se prehrani. Zamoli on Lori Strod kulturno da mu udijeli koju kintu da usta malo osjete hljeba preko jezika.

Fredi Kruger više ne upada u snove napaljenim tinejdžerima i ubija ih. On ustaje svako jutro u pet i voza „japanca“ po pijaci za 12-15 konvertibilnih maraka dnevnicu. Rukavicu sa smrtonosnim noževima je zamijenio sa čašicom neke brlje mučenice koja mu prividno ugrije napaćeno srce i škoravo lice.

Pinhed više ne čeka da se kutija otvori, pa da on izađe iz pakla. Par puta je izašao ovdje iz svog pakla gdje cenobiti uzimaju eone da pate ljudsku dušu. Vrlo brzo je shvatio da taj njegov pakao gdje je patnja predivna ustvari raj naspram ovozemaljske gorčine postojanja. Više ni on ne želi vječnost na ovoj zemlji da vidi šta nam nanosi bol. Nije ni on toliki sadista koliki smo mi mazohisti.

Doktor Lumis: „Rečeno mi je da u njemu nema ništa, nema razloga, nema razuma, nema osnovnih osjećaja za život ili smrt, za dobro i loše, pogrešno i ispravno. Upoznao sam to sa bezličnim, blijedim, neemotivnim licem i sa najcrnjim očima ikada – đavoljim očima. Potrošio sam osam godina da doprem do njega. Onda sam potrošio još sedam godina da ga zadržim u pritvoru, jer sam uvidio da ono što živi iza očiju je čisto i primordijalno zlo.“

(Tekst je pisan u petak, 13. decembra, 2019. zime Gospodnje)

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime