GORAN DAKIĆ: Propast nemoralne obnove

0
249
iz neformalnog u formalno
foto: Siniša Pašalić

Kako je počela tarapana među socijalističkom bratijom, tako su krenule i kvote. Kladioničari su izjutra najviše šansi davali Skoku, a naveče Selaku. O podnevu je dobre šanse imao i Srđan Todorović, ali je on odmah eliminisan. Zašto? Zato što je završio državni fakultet kako je bog rekao.

Politička matematika je neumitna: Đokić je za trenutak sačuvao glavu samo zato što fotelju voli više nego stranku, a pučisti su dobili na pažnji formirajući nezavisni klub u Narodnoj skupštini svjesni da su prerano kukuriknuli. Orozu koji prije svitanja digne glas domaćin do podneva skida glavu, ali jasno je svima da je Đokić otprilike nikakav domaćin.

Glavnokomandujući partije u rasulu je, ako je vjerovati nepouzdanim izvorima, pokazao da je voljan čekati i klečati na koljenima koliko treba da bi prodao bar još jednu-dvije koncesije, dok su pučisti dokazali da mogu okupiti nepismenije od sebe. Od ova dva zla najpoštenije je i najbolje izabrati treće.

Divne su prilike na snazi: Đokić je sačuvao ministarsku platu i naknade po raznim osnovama, ali je izgubio klub, a samim tim i adute za dalje pregovaranje, dočim su pučisti izgubili stranku i bitku, ali su sa nekim kapitalom iz boja ipak izašli i taj im kapital može pomoći da uskoro zaključe dobru trgovinu.

Prvi pijetao u pobunjenom kokošinjcu loše bira savjetnike i nije nikakvo čudo što su nadmeni i promašeni stratezi učinili sve da od Selaka naprave slabiju i sporiju verziju Nenada Nešića. Pritom ne treba računati s tim da je to kompliment uvaženom direktoru „Puteva“ koji će, kako stvari stoje, u političkoj istoriji ostati upamćen kao vječni v.d. I kao profesionalni šuter.

Živo me zanima ko će prvi dati dva dinara da izađe iz ovog kola. Piter the minister ne zna ni šta će ni kuda će bez onolikih poslanika koji su mu mahnuli repom (ah, kako bi sad valjalo da mandati pripadaju strankama!), ali poslanicima je još teže, jer sad valja podviknuti Dodiku i iskati bar dio funkcija koje su već tražili.

Ali, jedno je viknuti malom Perici i nejakom Radovanu, a sasvim druga stvar je lanuti pred Miloradovom avlijom.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime