IGOR PRERADOVIĆ: Bez broja i tačnog naziva

Gream Hendrik ima 38 godina, univerzitetski je profesor istorije, sa ženom Barbarom u braku je petnaest godina i imaju dvanaestogodišnju kćerku Alis i za sve vrijeme tog braka nijednom nije prevario suprugu. 

A onda odlazi na jednu zabavu na kojoj ga Džek Lapton, sada renomirani pisac koji je nekada zarađivao objavljujući kritike trećerazrednih filmova, upoznaje sa En, par godina mlađom, prelijepom ženom, bivšom glumicom, a sada zadovoljnom poslovnom ženom.

I sve bi zvučalo kao besprekorna petparačka ljubavna priča da se autor ovog djela ne zove Džulijan Barns! Poslije ovako trivijalnog uvoda u radnju ovog neobičnog romana Barns nam u nastavku govori „vješto ispričanom pričom o ljubomori, njenoj razornoj snazi i patološkim oblicima kojima nema broja i tačnog naziva…“

Polovinu vremena osećam želju da ih sve postrojim u glavi i da ih dobro pogledam, a drugu polovinu vremena sam previše uplašen da bih dozvolio sebi da to učinim. Nekima od njih znam imena, ali ne znam kako izgledaju, pa tako ležim i ispunjavam im lica, pravim njihove foto-robote – priznaje Gream Hendrik i vođen teškim paranojama, opsesivne „retrospektivne“ ljubomore, na kraju ove priče završava kao ubica i kao samoubica („duhovita, setna i pomalo zloslutna knjiga…“)

„Pre no što me je srela“ Džulijana Barnsa (1946) za srpsko govorno područje, u prevodu Zorana Paunovića, objavila je beogradska „Geopoetika“ 2002. godine.

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime