IGOR PRERADOVIĆ: Davna ruža Milorada J. Mitrovića

Sve češće skloni tvrdnji da je u zadnje vrijeme knjiga intenzivno marginalizovana i da je sve teže ljudima koji se direktno bave stvaranjem i prodajom ukoričenih djela, od samih autora preko izdaavača pa do knjižara (čiji je autoritet najviše urušen, ali o tome ćemo nekom drugom prilikom), mora se priznati da izdavačke kuće iz Republike Srpske, pogotovo iz Banje Luke, u ovih skoro 25 godina koliko sam aktivni učesnik ovog lanca, nikada do sada nisu napravile veći poslovni pomak u probijanju regionalnog tržišta, posebno srpskog, jer ko izborom naslova pridobije simpatije beogradskih čitača, riješio je mnoge egzistencijalne probleme. 

Ne bih nabrajao sve izdavače, ali bih ipak izdvojio „Imprimatur“ koji svojom uređivačkom politikom i konkretnim marketinškim radom polako ali sigurno zauzima svoje mjesto u srcima ozbiljnih tražitelja novog, a kvalitetnog štiva. A svakako treba istaći i „Besjedu“, posebno ediciju „Atribut“ iz koje je i knjiga na koju danas ukazujemo.

Inicijator i pokretač ove biblioteke, Milan Milošević, profesor književnosti i prevodilac, već dugo urednik časopisa i portala „Srp“ koji se bavi promocijom kulture i pisane riječi, sredinom prošle godine uspio je naći zajednički jezik sa odgovornim ljudima iz „Besjede“ i objaviti prve knjige u „Atributu“ koji je zamišljen kao edicija u kojoj će se pojavljivati manje poznata i prevođena djela velikih stranih pisaca ili djela istaknutih srpskih pisaca koja su vremenom ostala po strani interesovanja. I za relativno kratko vrijeme objavljeno je već sedam veoma interesantnih naslova.

U ljubavi slatkoj zanosno se sniva
A i san se čini ko istina živa

Milorad J. Mitrović pao je u zaborav , najviše što je svojom poezijom podsjećao na Vojislava Ilića te da je „dominantan uticaj do granice podražavanja, konstatovan od strane eminentnih i odlučujućih imena naše kritike, kao što su Jovan Skerlić i Branko Lazarević, proizveo smještanje ovog pjesnika u sporedni tok srpske poezije“ (iz predgovora Aleksandra Obradovića).

Međutim, ako volite poeziju, ako ste ljubitelj rimovanog stiha u romantičarskom duhu – ovo je svojevrsna poslastica i uberite jednu davnu ružu da opet zamiriše:

Ne nikada neće moja lira
zazvoniti u slavu kumira:
kome godi, da ga kletva prati,
na čast njemu, nek se ropstvom brati;

mračne duše istine se boje,
a ja mrzim podle slavopoje.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime