Nakaradna praksa: Čitanje presuda traje duže nego robija

Rešenjem Okružnog suda u Banjoj Luci I 1904/03 od 9. maja 2013. godine ukinuta je presuda Osnovnog suda u Kotor Varošu K 22/02 od 4. aprila 2009. godine kojom je optuženi oglašen krivim zbog krivičnog dela silovanja u pokušaju iz člana 103. stav 3. u vezi stava 1. KZ RS, u vezi člana 19. KZ RS i krivičnog djela protivprirodnog bluda iz člana 110. stav 3., u vezi stava 1. KZ RS, jer se „iz izreke presude ne može zaključiti da li je kod optuženog postojala svijest da krivična djela čini prema maloljetnici, a što predstavlja kvalifikatornu okolnost za postojanje krivičnih djela iz člana 103. stav 3. i člana 110. stav 3. KZ RS“.

Navedeni primjer presude, odnosno izreke presude, napisan je u potpunosti proizvoljno, ali sa dovoljno pravne logike koja ukazuje na poteškoće prilikom pisanja presuda. U Republici Srpskoj, kao i u Srbiji, postoji praksa da se presude, odnosno izreke presuda pišu u jednoj rečenici koja je najvećem broju građana uglavnom nerazumljiva.

Pokušaji propali, izreka preživjela

Pravnici se slažu da je ta praksa nakaredna, ali i da će se ona teško mijenjati. Povremeni pokušaji postoje, o njima je svojevremeno govorio i beogradski sudija Miodrag Majić tokom predavanja na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, ali veće promjene, izvjesno je, skoro neće zaživjeti.

Advokat Aleksandar Jokić za IZVOR kaže da se o izreci presude često u pravničkoj javnosti vode polemike zbog njene složenosti i dužine. I on podsjeća da je sudija Majić svojevremeno to rješenje analizirao i pokušao da mijenja ovu praksu.

A. Jokić: Presuda je određena optužnicom

– Smatram da je takva izreka posljedica optužnice. Presuda je određena činjeničnim opisom optužnice, prema tome je najpreglednije da u tom dijelu citira optužnicu. Smatram da bi se i optužnice, a samim tim i presude, mogle pisati preglednije i čitljivije. Ali takođe prihvatam da je to pitanje stila i da je bitno šta je napisano, a manje bitno kako je napisano – kaže Jokić.

Docent Pravnog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci Milijana Buha za IZVOR kaže da zakon nalaže kako izreka presuda mora biti sažeta i dodaje da svaka sudska odluka treba da bude jasna i razumljiva.

Buha: Izreka mora biti jasna (foto: srpska.info)

– Izreka presude mora da bude koncizna i jasna kako bi lice koje je optuženo znalo šta u presudi piše. Presuda mora da kaže da li je lice koje je optuženo krivo ili ne i da potom u jednom rečenici kaže zašto je krivo ako je krivo. Izreka mora biti jasna, jer presuda govori o tome da li je neko kriv ili ne – kazala je Buha.

 

Diplomirani pravnik Đorđe Knežević kaže da su na prvoj godini fakulteta učili da je velika razlika kada u izdreci presude stoji „Osloboditi, ne ubiti” i „Osloboditi ne, ubiti.” Pogrešno upisan interpunkcijski znak, dodaje on, može biti presudan za ispravno donošenje odluke, a kamoli pogrešno napisana riječ ili rečenica.

– Praksa sudova u Republici Srpskoj je da se izreke presude, odnosno dispozitivi rješenja, pišu u jednoj, najčešće veoma dugoj rečenici. Iako izreke presuda napisane u jednoj rečenici imaju zakonom propisane elemente, njihova preglednost je veoma loša što može dovesti, a u praksi i dovodi, do štamparskih i logičkih grešaka – tvrdi Knežević.

Praksa koja ne smije da se mijenja

U slučaju tužbe radi naplate potraživanja po različitim računima, dodaje on, postoje različiti iznosi potraživanja po svakom računu, različiti rokovi dospjelosti. Slično je u sporovima vezanim za prava na zemljištu u kojima se navode razičiti brojevi katastarski čestica i ZK uložaka. Zbog velikog broja podataka velika je i mogućnost za izostavljanje ili pogrešno upisivanje nekog od njih.

Ovaj problem, kaže Knežević, postoji i kod pisanja krivičnih presuda, posebno u slučaju osuđujućih presuda, jer je u izreci potrebno navesti činjenice i okolnosti koje čine obilježja krivičnog djela za koji je lice osuđeno.

– Ukoliko krivično djelo ima više obilježja, potrebno je navesti svako od njih, ali i opisati na osnovu kojih dokaza i činjenica je sud našao da ona postoje. Navedeno se takođe čini u jednoj rečenici što je manje pregledno, često i konfuzno, a predstavlja problem i ukoliko se u jednom postupku sudi većem broju lica koja se ne moraju suditi samo za izvršenje nego i za različite oblike saučesništva – kazao je Knežević.

Razlog ovakvog pisanja je, smatra on, praksa koja postoji već decenijama. Ona je nasljeđena  izbog toga se ne smije mijenjati. Takođe, sudije ističu da se mora postići jednoobraznost odluka i da se presude sačinjavaju po jednoj „formuli“ unutar jednog suda.

– Sudije koje su po zakonu nezavisni i samostalni mogu samostalno da izaberu i moderniji način izrade presuda. Takođe, to što je nešto produkt duže tradicije i načina rada ne mora nužno da znači da je to ispravan način, posebno imajući u vidu tehnički napredak i mogućnosti – istakao je Knežević.

Advokat Dalibor Mrša takođe smatra da je svođenje presude na jednu rečenicu počesto nezgrapno, ali će ta praksa teško biti promijenjena.

Mrša: Praksa će teško biti promijenjena

– U parničnom postupku u kojem je kumulativno postavljeno više zahtjeva, to je nemoguće izbjeći. Drugačije je kada se parnica vodi zbog naknade štete ili naplate dugovanja. U krivici je isto teško izbjeći dugačku i složenu rečenicu, jer se „biće krivičnog djela“ mora detaljno opisati – rekao je Mrša.

G. Dakić / izvor.ba

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime