SAŠA ŠMULJA: Deveta ofanziva

0
483
ofanziva

Ima seoba, smrti nema. Ima bogme i jednog i drugog, ali kada su Srbi i njihove seobe u pitanju, oduvijek je zapravo po onoj Propovjednikovoj: što je bilo to će biti, što se činilo to će se činiti.

Za Srbe seobe niti su defanziva niti povlačenje pred ofanzivom istorije (u kojoj nema ništa novo pod suncem); za njih su one princip i znak života, kretanja, stvaranja i djelanja, pa i istorijskog trajanja. Znali su to i poručili i Crnjanski i Pekić, i svi hiperborejci i argonauti srpske književnosti, koji nisu samo puka fikcija.

Seobe su zauvijek upisane u našim genima i našem mentalitetu. One su naša ljudska i istorijska sudbina. Na našu sreću ili na žalost, nezahvalno je reći usred jedne od najvećih, najobuhvatnijih i vjerovatno najzloćudnijih seoba koje su nas ikad zadesile. I ne samo nas.

Komunistička istoriografija bilježi da je Jugoslavijom u Drugom svjetskom ratu protutnjalo sedam neprijateljskih ofanziva. Osmom ofanzivom Ćopić je u svom istoimenom romanu figurativno nazvao masovnu migraciju krajiškog stanovništva nakon Drugog svjetskog rata, dok je sam pojam ostao kao metafora za poslijeratno naseljavanje Vojvodine.

Tragičan i traumatičan egzodus naroda koji je u tek okončanom ratu preživio najstrašnije stvari nije bio niti je mogao da bude ofanziva, nego je to bila planska depopulacija krajiških prostora, a samo iseljenje krajiškog stanovništva bilo je posljedica prije svega nečijeg suludog plana o takozvanom humanom preseljenju.

Nakon ratova devedesetih i niza „humanih” preseljenja od kojih se ono najveće odigralo od Ognjene do Blage Marije 1995. godine i okončalo još jednom „ofanzivom” krajiške sirotinje na plodna njedra majčice Srbije, na istorijsku scenu došla je i ova najnovija, socijalna i mirnodopska, deveta ofanziva. Uz opojne zvuke neke druge devete, ona se danas odvija pod istim okolnostima planske depopulacije, samo što taj plan ovoga puta nije samo lokalnih i regionalnih razmjera.

Bilo bi lijepo kada bi se za sve to mogao okriviti kakav lokalni vožd, no uprkos karikaturalnim javnim nastojanjima da se to i učini, ovaj problem nije baš tako jednostavan. U sjeni naših rajinskih međusobica, mitova, korisnoidiotske onanije i brojnih zloupotreba političke, performativne ili jednostavno vulgarne prirode, profitiranje na tuđoj nevolji ovdje je u najmanju ruku dvostruko.

Centralne sile devete ofanzive danas nisu centrifugalne, naročito prema stanovništvu koje živi na ekonomskoj liniji vatre. Umjesto toga, one ga usisavaju i useljavaju, a od nas ostalih očekuju da popušimo da smo prije deset godina svi zajedno za njih bili ljenguza balkanska marva koja je evropske vize mogla samo da sanja, a da smo sada više nego dobro došla kolonija najvrednijih radnika, najnježnijih njegovatelja, najkvalitetnijih majstora i najobrazovanijih hirurga. Što je mnogo, Germanijo, mnogo je.

ПОСТАВИ ОДГОВОР

Унесите коментар
Унесите име