ZORAN KOJČIĆ: Biseri vrlog ministra zdravstva

„Korona, potres, sada i poplava. Još jedan razlog više da ubrzamo ostvarivanje projekta nove dječje bolnice“ – tvitao je prije par dana ministar zdravstva u Hrvatskoj.

Sjetio se da Hrvatskoj treba nova bolnica za djecu, nakon korone, nakon potresa, nakon poplave. Iako nitko nije gledao u kakvom su nam stanju bile bolnice prije samo pet mjeseci.

Da, da, prije samo pet mjeseci kod nas nije bilo pandemije, još smo se smijali oko korone i zbijali šale, jer smo mislili da ona kod nas nikada neće doći, da smo sigurni. I sad kad se zavukla u naše gradove i sela, kad smo napokon postali svjesni da je dozlogrdilo, iako smo prali ruke i zbijali se u kućama i tako pokupili još pokoju boljku – a koju sad naši ljekari u ambulantama i domovima zdravlja ne žele ni pregledati, zbog korone – sad kad smo vidjeli da je vrag odnio šalu, sad nam odjednom i ministri postaju svjesni da nešto opasno ne štima u našem zdravstvu.

Vrli ministar zdravstva je rekao i sljedeći biser: „Vjerujem da smo radili po Ustavu i zakonu te sačuvali zdravlje ljudi.“ Koje zdravlje i kojih ljudi, ja iskreno ne znam!? I kad? U koroni? Prije korone? Prije korone su ljudi padali kao muhe od raka i srčanog udara, hitne pomoći nisu reagirale na vrijeme, ljudi su znali umrijeti i ispred bolnice i ispred hitne i čekajući u redu. Čekalo se u redu za sve redom! Moj djed, osoba od osamdeset godina, lijepo se godinu dana unaprijed najavi kod urologa, jer se inače toliko čeka – u gradu koji ima tek 20.000 stanovnika. Ja sam i odustao od pregleda kod kardiologa jer se čeka pet mjeseci. Da mi pregledaju samo jednu žlijezdu čekao sam tri mjeseca, prije korone. Došla korona, otkazani pregledi.

Siguran sam da gotovo svaki stanovnik Hrvatske ima sličnu priču. Istina, kad dođem u lokalne bolnice (a jednom sam prošle godine završio i na hitnom prijemu), često sretnem predane sestre i liječnike koji mi pomognu i to vrlo pažljivo i predano, ali nedostaje mi sustav koji funkcionira i preko toga. Nedostaje mi briga za čovjeka i za ljudskost te prava i pravovremena briga za zdravlje.

Zdravlje danas treba novu definiciju i novi pristup, posebice tijekom epidemije i trebat će nam posebno kad epidemiji napokon vidimo kraj. Sačuvati zdravlje ljudi ne znači samo zatvoriti granicu i pristup zemlji, zatvoriti ljude u kuće i stanove i čekati da se epidemija smiri, a onda u jeku turističke sezone otvoriti sve i gledati kako novi val bezbrižno prolazi kroz nas, puno prije onog najavljenog za zimu i jesen. Nedostaje mi sveobuhvatnost zdravstva i njegov sistem koji bi prvo prevenirao pojavljivanje bolesti, a potom s brigom tretirao pacijenta koji je usprkos svim naporima i trudu obolio.

Takav sustav bi započinjao obrazovanjem i informiranjem, išao u smjeru ljudskosti i brige, a ne panike i nesuvislih odluka ljudi koji nisu dorasli zadatku. Ministar zdravstva je na početku bio heroj – čak sam i ja pisao pohvale o prvim odlukama i riješenosti da se kriza smiri, nesvjestan kako će to sve završiti ne i na kraju nego sad, na još uvijek neizvjesnim počecima nestabilnosti situacije – da bi sad, nakon političkih odluka i nesuvislih zaključaka došli do toga da većina građana sumnja u njega i njegove sposobnosti, a sve je veći broj onih koji zbog nelogičnosti postupaka i netransparentnosti akcija koje nadležni poduzimaju sumnjaju uopće u krizu i vjeruju u teorije zavjere.

Korona, potres i poplava u Zagrebu su užasne krize kojima upravljaju nesposobni ljudi. A kako su se sjetili nakon korone, potresa i poplave početi misliti o novoj dječjoj bolnici, čekam samo koliko će još godina proći dok se vlasti i vladari počnu sjećati i misliti o tome kako su nam propale željeznice, industrija, ekonomija i odnos prema osnovnim ljudskim vrijednostim

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime