Hajra Salihović iz Biljače, majka četvorice sinova, gleda slike muža i ubijenih sinova dok plače. Njena tužna priča traje godinama, a želja joj je pronaći i ukopati sve sinove u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.
Nakon što je muž poginuo 1992. godine u Bratuncu, njeni sinovi Nevres i Sead nestali su u šumama nakon pada Srebrenice 1995. godine. Treći sin Samed je ranjen, a četvrti Samir je ubijen na mostu na Drini.
Hajra, koja je samohrana majka, ove godine će ukopati posmrtne ostatke jednog sina, Nevresa, nakon 29 godina. Ostale sinove još uvijek traži. Hajra se prisjeća kako su svi zajedno pobjegli u sela u brdima i potom u Srebrenicu, gdje su bili do pada grada.
Njena priča o gubitku četvorice sinova, pogotovo Nevresa, Seada i Samira koji su otišli preko šume, ostavlja veliku tugu. Iako su bili mladi i puni planova za budućnost, nikad nisu stigli do nje. Hajra se nada i traži tijela svojih sinova, a jedino što joj preostaje je da ih pronađe i ukopa kako bi imala mjesto za molitvu dok je još živa.
Ova hrabra srebrenička majka ne odustaje od traženja svojih sinova, iako se suočava s dugogodišnjom tugom i borbom. Ona želi da im pruži dostojanstven ukop i mir u mezarju Memorijalnog centra, gdje će ove godine biti ukopani posmrtni ostaci 14 žrtava genocida koji je počinjen nad stanovnicima Srebrenice u julu 1995. godine.
Hajra želi da pronađe sve svoje sinove i da imaju zajednički mezar kako bi ih mogla posjetiti i proučiti Fatihu dok je još živa. Njena priča o gubitku, tuzi i nadi je simbol stradanja majki i porodica koje i dalje traže pravdu i istinu o svojim najmilijima.
Izvor: ( 24sata.info / Izvor.ba )
