– Talenat je bio bitan na početku karijere, poslije je sve, rad, trud i opet rad! Kad kažem rad, mislim ne samo na profesionalnu posvećenost, već i na privatno usavršavanje jer se na sceni,kao i ispred kamere, sve vidi – Kako razmišljamo, šta čitamo, slušamo, gledamo… Na kraju nas i naš ukus dosta određuje.

Ninković: Bitno je šta emitujemo iznutra. Foto: Miloš Nadaždin

Kada je posao dobar, pa i kad je najteže, lako je jer te ispunjava i tjera da probijaš svoje limite, a to je nažalost u posljednje vrijeme rijetko  – objašnjava Ninković na početku razgovora dodavši da je nekada i jako teško, ukoliko se radi o jednodimenzionalnom, nesmislenom zadatku koji ostavlja prazninu iza sebe te donosi mnoga preispitivanja.

Kontinuitet u pozorištu

Kako pristupate pripremama za uloge? Imate li neku specifičnu tehniku koju koristite ili je svaka posebna na svoj način?

– Svaka uloga je za sebe i zavisi od mnogo faktora. Ono što je zajedničko je to da se uvijek trudim da budem otvorena i koncentrisana na prvo čitanje teksta. Prepustim se instinktu, prije svega gdje me vodi, mašti i nekada odmah vidim krajnju sliku, pa se poslije vratim na “matematičku razradu”. Nekada i korak po korak slažem mozaik. Ukoliko je riječ o pozorišnom procesu, mnogo toga zavisi od reditelja i njegovog koncepta. Tako na početku uvijek pružam povjerenje i najljepše je kada je to povjerenje opravdano, ali ima i situacija kad nije tako. S obzirom na to da je ovo timski rad, meni je partner najvažniji i često je on taj zbog koga prihvaćam neki posao ili ne.

Ninković: Prepustim se instinktu. NPBG

Iza Vas su brojni projekti, rado ste viđeni na malim ekranima, ali i sceni pozorišta, na osnovu Vašeg iskustva gdje je teže raditi? Preferirate li više snimanja ili pozorište? 

– Ne pravim razliku, radujem se dobrom projektu – bilo da je na sceni ili ispred kamera. U oba slučaja postoje određene zadatosti koje moraš da poštuješ, ali i prostor gdje imaš slobodu. U pozorištu imam kontinuitet i različite dobre uloge u žanrovskom smislu, tako da sam na tom polju ispunjena, što trenutno ne mogu da kažem za film ili seriju. Možda mi je lakše u pozorištu, zbog direktnog kontakta sa publikom te imam utisak da mogu više da kontrolišem stvari. Taj osjećaj možda dolazi zbog toga što u pozorištu imam dobre, kompleksne uloge sa velikim prostorom. A, to nije slučaj sa filmom – rijetke su dobre, kompleksne ženske uloge, pogotovo u ovom razdoblju u kojem sam ja sad.

Ninković: Nedostaje nam autentičnost. NPBG

Postoje li neke promjene koje biste voljeli vidjeti u industriji, bilo na sceni, bilo u filmskoj produkciji? Koji su najčešći izazovi?

– Nedostaju dobri scenariji koji bi zahtijevali ozbiljne pripreme, a potom i dobre produkcije. Ubiše nas kompromisi u svakom smislu. Nedostaje nam autentičnost, a za nju je potrebna rasčišćenost, samosvjesnost, hrabrost i još mnogo toga.

Ne vrte se velike pare

Bavite se javnim poslom, samim tim izloženi ste raznim pritiscima, očekivanjima i komentarima. Kako se nosite s očekivanjima u vezi fizičkog izgleda, osobito u industriji koja često stavlja veliki fokus na vanjski izgled? Koliko Vi to smatrate važnim? 

– Kod nas, filmska industrija nije biznis u kome se vrte velike pare, tako da ne postoje pritisci sa kojima se suočavaju naše kolege, gdje film to jeste. Naravno, da moraš voditi računa o svom izgledu, u smislu da budeš njegovan, zdrav, u kondiciji, ali to ti ništa ne garantuje. Čovjek te stvari mora da radi prije svega zbog sebe. Naravno da je lijepo kad smo voljeni, nama glumcima je to hrana,ali sam davno naučila da to nije i ne smije da bude paramater o tome ko sam ja, i kakva sam te gdje želim i na koji način da stignem. Najvažnije je šta ja mislim i na komentare se u tom smislu ne osvrćem. Ja ovaj posao radim iz svoje lične potrebe za njim. Tako još uvijek osjećam strast i leptiriće u stomaku kada se desi neki trenutak istine, spoznaje, pomjeranja tokom procesa ili na sceni ili ispred kamera.

Ninković: Sve dolazi iz samosvijesti. Foto: Miloš Nadaždin

Imate li neki savjet za žene koje se suočavaju s pritiscima u vezi s izgledom, bilo u privatnom ili profesionalnom životu? 

– Naravno da čovjek ne smije sebi da dozvoli ekstreme i “neukus” kad je u pitanju njegov izgled, ali mnogo je bitnije šta emitujete iznutra. To je ono što vas čini privlačnom ili ne, a to dolazi iz samosvijesti, ne od savršene linije.

Šta smatrate svojim najvećim životnim uspjehom?

– To bi se sigurno odnosilo na moj privatni život – na moju porodicu!