Na jučerašnjem izricanju presude Vladimiru i Miljani Kecmanović u slučaju tragedije u OŠ “Vladislav Ribnikar” izneseni su novi detalji koji dodatno rasvjetljavaju okolnosti i pripreme koje su prethodile masakru. Sud je iznio rekonstrukciju događaja, kao i poruke i postupke koji su prethodili zločinu, a koji ukazuju na njegovu unaprijed planiranu prirodu i kompleksne porodične odnose.
“Izgledao je kao robot, kao đavo, bez ijedne grimase.”
Riječi preživjele djece iz škole “Vladislav Ribnikar” dobile su sablasnu potvrdu na jučerašnjem izricanju presude Vladimiru i Miljani Kecmanović.
Stravična istina o 3. maju
Sudsko obrazloženje ogolilo je stravičnu istinu o 3. maju, dok su roditelji tokom postupka prikazivali “porodicu punu ljubavi i brige”, njihov sin je gasio kamere po stanu, mahao u njih i tražio oružje kako bi pobjegao od njih u zatvor.
Juče je u sudnici do detalja rekonstruisan hod po paklu. Dokazano je da je odluka o masakru donesena dvije do tri sedmice ranije.
Plan osmišljen danima prije
Pripreme za krvavi pir počele su danima prije nego što će se u holu škole proliti prva krv. Da bi nesmetano locirao očeve pištolje, maloljetni počinilac je smislio bizaran plan, popeo se na stolicu, mahao u kućnu kameru za video-nadzor, a zatim je prekrio majicom. Oružje je danima skrivao u dnu fioke radnog stola.
Veče uoči masakra proveo je budan, čekajući zoru. Tog jutra, iz stana na Vračaru prvo je izašao otac Vladimir, a potom i majka Miljana sa kćerkom. Sudija je posebno podvukao činjenicu koja ruši mit o idiličnom domu Kecmanovića, nijedan roditelj tog jutra nije provjerio da li je dječak uopće otišao u školu.
A on je za to vrijeme fotografisao oružje. U ruksak je spakovao dva pištolja i precizno izbrojao 92 metka. Planirao je da iskoristi svaki.
Poruka u 8:31 i hladna reakcija
U 8:31 sati, majka Miljana mu je poslala poruku “Jesi li uspio da stigneš na prvi čas?”
Samo sedam minuta kasnije, u 8:38 sati, počeo je pakao. Od prvog pucnja u radnika obezbjeđenja Dragana Vlahovića, do skoka kroz prozor škole, prošla su svega dva minuta i jedna sekunda. U tom sablasno kratkom intervalu, počinilac je funkcionisao sa hirurškom preciznošću.
– Nasumično sam pucao i ništa mi se nije otelo kontroli – izjavio je ranije istražiteljima, što je juče citirano u sudnici.
U holu je ispalio 21 metak, čak 16 je pogodilo žrtve. U kabinetu historije ispalio je još 45 projektila. Dok su djeca bježala kroz prozore, svjedočila su o napadaču koji je djelovao lišen svake ljudske emocije. Poput mašine.
Nakon što je završio, skočio je u dvorište, rukama se uhvatio za lice, a potom hladnokrvno pozvao policiju. Razlog za poziv bio je čist egoizam, plašio se da će ga neko povrijediti. Policajcima se predstavio sopstvenom dijagnozom: “Uradio sam to jer sam psihopata”.
Tokom postupka je priznao da je “želio da bude psihopata” i da je “prestao da bude sretan”.
Bjekstvo od porodice i majčine ambicije
Jučerašnja presuda osvijetlila je i mračnu psihologiju koja stoji iza zločina. Motiv je, prema ocjeni suda, bio dubok osjećaj odbačenosti koji je tinjao godinama, ali i neizdrživ pritisak unutar četiri zida.
Dok je majci Miljani bilo najvažnije da njen sin bude najbolji u svemu, u dječaku je rastao patološki strah od nje. Tog jutra je poželio da je pozove, ali je umjesto razgovora izabrao masakr.
Razlog koji je odjeknuo sudnicom podjednako je monstruozan koliko i istinit, znao je da će poslije ovoga biti zatvoren. I želio je to, jer je to bio jedini način da se skloni od sopstvene porodice, prenosi Telegraf.rs.
(24sata.info)
The post Evo šta je Miljana pitala sina ubicu par minuta prije masakra appeared first on 24sata.info.