Kada poskupi prirodni gas, računica naizgled djeluje jednostavno – grijanje će biti skuplje, a rast će i troškovi kompanija koje ga koriste u proizvodnji.
U javnosti se, međutim, mnogo rjeđe govori o tome koliko gas zaista košta u poređenju s drugim energentima.
Cijena kubnog metra gasa, kilovatsata električne energije ili tone peleta sama po sebi ne govori koliko nas zapravo košta grijanje. Da bismo ih mogli pošteno uporediti, potrebno je vidjeti koliko za isti novac stvarno dobijemo toplote.
Ta računica posebno je važna pred novu sezonu grijanja u Bosni i Hercegovini, gdje se uz cijene energenata svake zime vraća i drugi, mnogo ozbiljniji problem – zagađen zrak.
Prirodni gas je ove godine značajno poskupio. Vlada FBiH je od 1. jula odobrila veleprodajnu cijenu od 990,19 KM za 1.000 standardnih kubnih metara bez PDV-a, što je povećanje od 14,42 posto u odnosu na prethodni kvartal.
Ali to još ne odgovara na pitanje je li gas skup u odnosu na druge načine grijanja.
Nije svaki „jeftiniji“ energent zaista jeftiniji
Kod peleta, drveta i uglja treba računati i na druge faktore.
Cijena tone peleta ili kubnog metra drveta nije konačna cijena grijanja. Važni su kvalitet i vlažnost goriva, efikasnost peći ili kotla, ali i troškovi prijevoza i skladištenja.
Gas, s druge strane, ne zahtijeva prostor za skladištenje goriva niti njegovo dopremanje i svakodnevno rukovanje.
Veliku razliku pravi i sam objekat.
Dobro izolirana kuća ili stan s modernim sistemom grijanja mogu trošiti znatno manje energije od neizoliranog objekta iste površine. Zbog toga ni dva domaćinstva koja koriste isti energent neće nužno imati približno iste troškove grijanja.
Postoji i cijena koju ne vidimo na računu
Poređenje energenata, međutim, ne završava računom.
Postoji i trošak koji se tu ne pojavljuje – zagađenje zraka.
Bosna i Hercegovina godinama ima ozbiljan problem s visokim koncentracijama zagađujućih materija tokom sezone grijanja. Individualna ložišta na čvrsta goriva jedan su od značajnih izvora emisija, uz industriju, energetiku i saobraćaj.
Podaci Svjetske banke dobro pokazuju koliki utjecaj grijanje može imati. Prema njihovoj procjeni, u Sarajevu je oko 40 posto emisija PM2.5 u periodu 2021–2022. dolazilo od sagorijevanja biomase i uglja za grijanje.
Sarajevo je ujedno historijski primjer zbog čega je prirodni gas prije više od pola stoljeća uopće počeo dobijati značajniju ulogu u BiH.
Gasifikacija grada pokrenuta je u vrijeme ozbiljnih problema sa zagađenjem zraka, upravo s ciljem zamjene dijela uglja i drugih čvrstih goriva energentom koji pri sagorijevanju proizvodi znatno manje lokalnih zagađujućih materija.
Danas problem nije samo sarajevski. S visokim koncentracijama zagađujućih materija tokom zime suočavaju se brojni gradovi u BiH, pri čemu se struktura izvora zagađenja razlikuje od sredine do sredine.
Gas nije „čista energija“
Ni prirodni gas, naravno, nije energent bez posljedica po okoliš.
To je fosilno gorivo i njegovim sagorijevanjem nastaje ugljendioksid. Dodatni klimatski problem predstavljaju emisije metana koje mogu nastati tokom proizvodnje i transporta.
Zbog toga se prirodni gas ne može predstavljati kao dugoročno rješenje za dekarbonizaciju niti kao „čista energija“.
Ali važno je razlikovati dvije stvari koje se u raspravama o energiji često miješaju – utjecaj na klimu i utjecaj na lokalni kvalitet zraka nisu isto pitanje.
Pri sagorijevanju prirodnog gasa praktično nema emisija čestica karakterističnih za sagorijevanje uglja i drveta, a manje su i emisije pojedinih drugih lokalnih zagađujućih materija.
U sredinama u kojima se tokom zime veliki broj domaćinstava grije na čvrsta goriva, ta razlika nije zanemariva.
Koliko nas onda zaista košta grijanje?
Zato vijest da je gas poskupio govori samo dio priče.
Domaćinstvo ne kupuje kubne metre gasa, kilovatsate struje ili tone peleta zato što su mu potrebni sami energenti. Ono kupuje toplotu.
Kada se cijene svedu na količinu toplote koju zaista dobijemo, prirodni gas trenutno može biti konkurentniji nego što sugerira sama cijena kubnog metra. Prema našoj računici, jedan kWh korisne toplote iz gasa košta oko 14 feninga, dok kod peleta trenutno iznosi približno 18 do 21 fening.
Toplotna pumpa može spustiti trošak još niže, ali zahtijeva znatno veću početnu investiciju. Kod drveta, uglja i direktnog grijanja na električnu energiju konačan rezultat zavisi od cijene goriva, tarifa i efikasnosti uređaja.
A računica nije ista ni za svaki stan, kuću ili fabriku.
Zato pravo pitanje nije samo koliko košta kubni metar gasa, tona peleta ili kilovatsat struje.
Pravo pitanje je koliko košta dobiti istu količinu energije iz svakog od tih izvora – i kakvu cijenu svaki od njih, osim na računu, ostavlja ekonomiji i zraku koji dišemo.
Objava Gas skuplji, ali grijanje nije nužno najskuplje pojavila se prvi puta na Business Magazine.