Pitali smo ga i o Orašju, jedinoj općini u FBiH izuzetoj od neradne nedjelje, koja je izuzeće dobila prije nego što su uvedeni kriteriji po kojima su druge općine kasnije odbijene.

Ustavni sud Federacije BiH zapravo još nije rekao da li je neradna nedjelja u skladu s Ustavom FBiH ili nije. Sarajevska firma Modanostra pokušala ju je osporiti, ali sud njen zahtjev nije ni razmatrao jer firme to ne mogu tražiti.

Trlin pojašnjava da je odluka Vlade FBiH o izuzeću Orašja od zabrane rada nedjeljom donesena u decembru 2024. godine, dok je Uredba s objektivnim kriterijima usvojena tek četiri dana kasnije.

“U momentu odlučivanja za Orašje ti kriterijumi uopšte nisu postojali, čime je stvoren klasičan pravni vakuum i pojedinačni akt donesen bez unaprijed poznatih pravila. Kasnije su druge općine odbijene upravo na osnovu tih naknadno uvedenih kriterijuma, što predstavlja direktnu povredu načela jednakosti pred zakonom i pravne sigurnosti”, naveo je on.

Smatra da, kada se jednoj lokalnoj zajednici da pogodnost bez mjerila, a drugima uskrati uz pozivanje na njih, radi se o nejednakom tretmanu i regionalnoj diskriminaciji.

“Ocjenu ustavnosti samog zakona pred Ustavnim sudom FBiH ne mogu tražiti građani direktno, već isključivo ovlašteni predlagači taksativno navedeni u Ustavu FBiH. U te ovlaštene subjekte spadaju predsjednik i potpredsjednici FBiH, premijer i zamjenici premijera FBiH, te jedna trećina poslanika ili delegata u bilo kojem domu Parlamenta FBiH”, ističe Trlin.

Napominje da, kada je riječ o pojedinačnim privrednicima i građanima, oni svoj put do ustavne zaštite ostvaruju kroz obavezno iscrpljivanje redovnih pravnih lijekova.

“To u praksi znači da privrednik koji dobije prekršajni nalog inspekcije mora najprije voditi postupak pred općinskim i kantonalnim sudom, tražeći sudsku zaštitu i ističući prigovor neustavnosti. Tu sada postoji mogućnost da, u skladu sa članom VI/3.c) Ustava BiH, sudija zastane s postupkom i delegira ustavno pitanje Ustavnom sudu BiH, da li je odredba zakona (po mom mišljenju ne i odluke ili uredbe) u skladu sa zabranom diskriminacije, tj. da pokrene proceduru incidentalne kontrole ustavnosti”, pojasnio je on.

Dalje napominje da, nakon što se donese konačna, pravosnažna sudska odluka kojom su iscrpljene sve redovne pravne opcije pred entitetskim pravosuđem, stiču se formalni uslovi za podnošenje pojedinačne apelacije Ustavnom sudu BiH.

Ustavni sud BiH tada odlučuje o povredi prava na imovinu i zabrani diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima i odgovarajućeg protokola uz Konvenciju.

“Paralelno s tim, pogođeni subjekti mogu uputiti i formalnu žalbu Instituciji ombudsmena za ljudska prava. Inače, kada je riječ o Zakonu o zabrani diskriminacije, on se primjenjuje i u upravnim i u sudskim postupcima (parnični postupci i upravni sporovi)”, rekao je Trlin.

Objašnjava i da postoji mogućnost da Ustavni sud BiH odlučuje da li je bilo povrede ljudskih prava (apelaciona jurisdikcija iz člana VI/3.b) Ustava BiH) iako nisu iscrpljeni redovni pravni lijekovi, ako je riječ o sistemskom kršenju ljudskih prava. Do sada je Ustavni sud tu mogućnost, propisanu njegovim pravilima, iskoristio samo jednom, kada je za vrijeme pandemije koronavirusa ukinuo zabranu kretanja za mlađe od 18 i starije od 65 godina.

(24sata.info)