ALEKSANDAR SARADŽIĆ: Niti vrućo, niti naporno

Još je veliki Ijan Mekulok (vama vjerovatno Echo & The Bunnyman nije bitan kao meni) rekao da pozitivna energija sama po sebi vibrira i privlači kako inspiraciju, tako i sve ono što uz čovjeka ide. To je sasvim ispravna misao, čak i na užaren banjalučki dan.

Po nekom nepisanom pravilu i životnoj inerciji, ljeti se u srcu Krajine može samo ljut i oznojen buditi. Peče k’o u rerni, asfalt treperi, a ljudi skoro pa manično hvataju krivine kroz hlad, ma koliko god i on topao bio.

Što energija na početku? Što odnosi ljudi? Što ovo, što ono? Hiljadu zašto, hiljadu zato. Danas sam se opet poslije mnogo vremena uvjerio da je moguće pronaći kompatibilnu energiju. Vrtjeti novu temu iz minuta u minit, bez zastajkivanja, bez ograničenja. Poput bijesne mašine na beskrajnom putu, dok je za volanom Pobješnjeli Maks. Sve ide, sve teče i predivno je.

Izuzetno bogat font riječi, kiše tema koje ne poznaju granice, nemaju lica, nemaju skrivene agende. One postoje tu su, mi ih upijamo, dijelimo, sijemo, puštamo da žive u dahu. Tako nesputane se samo nadograđuju i k’o da same diktiraju nove priče.

Bez nepoznanice u svakoj idućoj temi, poput topline napolju širi se tirada koja ne zamara, zagrijava se sve okolo i postaje prijatno okruženje. Nije po volji tijelu koje na ovom zvizdanu vapi za rashlađivanjem, al’ um se hrani i razigrano čeka novu misao.

Sve što je utkano u tabu, svemu što se ikada zavuklo u društvo na mala vrata, sve je izvađeno da se gorostasno uzdiže u neslućene visine. Bez osude na postojanje poganosti, u tom odnosu ne postoji prijekor za nešto što je svijet olako osudio.

Mošti socijalnih normi su razbacane svuda okolo, osim u samoj fabuli koja se prelijepo kreće preko usana, k’o da senzualno pleše. Nema linije koja ograničava bilo šta, bilo koje doba, bilo koji pojam. Ta linija je žrtvovana u ime omnipotentne slobode i ličnih uslova onih koji iz sebe vade ta predivne divane o dobu koje je prošlo i onima koja dolaze.

U pokretima kroz vrele ulice, dok pogled prati tijelo u bijelom, sve je tako odmjereno, čak i nemušta fotografija urađena više puta. Korak za korakom, k’o u najprijatnije proljećno doba, a ne po saharskom suncu. Sve ima svoj cilj koji je nadražen energijom koja beskrajno šalje vibracije.

Valjda je čar postojanja takve energije što je skrivena, te nam rijetko isklizne iz ruku, k’o u šaci ono zrno soli. Samo bivanje na ovom dunjaluku je okov, al’ kada naiđe ovakva energija, pošalje predivnu vibraciju; tad’ svaki zvekir pada.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime