ALEKSANDAR SARADŽIĆ: Veliko ništa ispod mnogo ničega

nemojte oblaci gdje vam nije mjesto

Toplota početka ljeta je opet tu, ali kroz poluprazne ulice. Sjatilo se jedno veliko ništa gdje je nekada bilo mnogo nečega. Valjda je zasjalo nešto tamo preko ograde. A i kako kriviti bilo koga ko vidi tu svjetlost s vana.

Stare klupe na kojima nije bilo mjesta za cirku sada zjape prazne u tišini. Nekad se nije čuo žubor fontana od smijeha i priče. Sinoć se ta voda kristalno jasno čula, dok je nije malo ubio „Mršavi pas“ sa bratovog telefona. Izgleda da je ovaj pas odavno okrenuo leđa gospodaru.

Probaj se u praznoj noći bez zvuka sačuvati od beštije koja se život zove. Izgleda da se ta avetinja i u noć zavukla. Onaj „nesveti“ dio dana gdje se rađaju ljubavi, prijateljstva, pijanstva, raskidi – sve ono što čini jednu osobu živom.

U malim rovovima koji noć odbijaju grozomornom bukom sletjele su neke duše. One koje pokušavaju da prospu malo vina ili krvi čisto da se osjete živima. Hoće da iskuse ljubav, mržnju i sve ono što su zakasnili da urade dok je noć čuvala to pod svojim skutima.

Koga sada čuva ta noć? Retorički je ovo upitano: ne čuva nikoga, jer je i ona otišla. Ispljunula je ono duše što je ovdje imala. Ima nas rijetkih koji još popijemo pivo i ližemo svoje rane pod posljednjim ritama od njenih nekada slavnih skuta.

Ne pršti više integritet, pršti lastiš na gaćama. Instant ljubav na brzinu koja ima okus odvratniji od poslijeratnog „step“ soka. Niko više ne može da nalijepi na sebe osjećaj, jer su srce i oči okovali kamenom, teškim parfemima i još težim karminima. Ono duše što je tu malo ostalo možeš u rijetkima pronaći.

A u 99 odsto onog živalja što se u toj noći „čovjekom“ zove, nema šta da umre. Kako da usahne nešto što je odavno leglo u izdihanije. Pogibelj je odavno napustio mesište sa mozgom. Ideš onda tako lagano kroz noć, tražiš da budeš srećan bar za trenutak, jer znaš da je i taj isti trenutak vrlo teško izmoći.

Ruku pod ruku koračaju oni. Put koji vodi kući sasjeći će pekara da se natopi ona smrdljiva piva koja se u drobu muća.

– Izvol’te?!
– Dva bureka i dva jogurta.

…ajmo dalje kroz noć.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime