Azbukovica je brdsko-planinska regija zapadne Srbije smještena uz Drinu, prirodnu granicu između Republike Srbije i Bosne i Hercegovine.
Drina, dakle, dijeli Azbukovicu od najbližih bosanskohercegovačkih općina Bratunca i Srebrenice. U Srbiji susjedi Azbukovice su općine Mali Zvornik, Krupanj, Bajina Bašta, Osečina i Valjevo.
Drina i Azbukovica
Kroz Azbukovicu Drina protiče u dužini od 38 kilometara, a ima dosta pritoka, koje su uglavnom brdsko-planinske rijeke i potoci.
Doduše, za vrijeme velikih kiša sve pritoke postaju bujične i vrlo opasne za okoliš, no lokalno se stanovništvo naviklo na njihovu “nezgodnu prirodu” pa se s njima uglavnom uspješno bore.
Već samim pogledom na našu Zeleniku (kako su Drinu nekad zvali zbog svoje boje) jasno je da je ona prirodno blago Azbukovice.
U ljetnim danima to je glavno mjesto gdje se mještani i gosti rashlađuju, odmaraju i opuštaju. Budući da izvire iz planinskih rijeka Pive i Tare kod Šćepan Polja u Crnoj Gori i prilično je brza, gotovo uvijek je hladna i tek lokalno stanovništvo, koje je godinama naviklo na njenu hladnoću, za kratko vrijeme počne uživati u njenim čarima. .
Gostima zna biti prehladno, pa se nerijetko dogodi da ga promatraju samo s obale.
Iako svako naselje u Azbukovici kroz koje protiče Drina ima svoje plaže, najpopularnije i najposjećenije su plaža Bok u Vrhpolju i Rajska plaža, koja zvanično pripada susjednoj općini Bratunac.
Ali pošto je Drina svačija, narod ne dijeli plaže na naše i vaše, pa da na svakoj obali Drine ima ljudi s druge strane.
Osim toga, Drina nudi i druge bogate sadržaje. Na njemu se održava nekoliko regata i raftinga, popraćenih kulturno-zabavnim programima koji tih dana uljepšavaju našu Azbukovicu.
Za mještane ovog kraja svakako je najznačajnija Drinska regata koja se od 2001. godine održava svake druge subote u srpnju i odvija se na trasi dugoj gotovo 40 kilometara (Rogačica – Gornja Trešnjica – Etno-selo Vrhpolje). – Ljubovija).
Ribarstvo
Drina je omiljena i među ribolovcima, jer je bogata brojnim vrstama ribe: deverika, som, deverika, deverika, deverika, mrena, štuka, belutak…
Manje rijeke, pritoke Drine, poput Ljuboviđe, Orovičke reke, Postenjske, Gračaničke i Uzovničke, nude potočnu i potočnu pastrvu.
Lov
Azbukovica ne zaboravlja ni lovce, zato su tu lovišta Bukovica i Lovačko društvo Mileta Polić – Bata, koje također ima lovački dom i streljanu na glinene golubove.
Od divljači je najzastupljenija srna, divlja svinja, fazan, zec, poljska jarebica i jarebica, a povremeno se mogu sresti medvjed, vuk i šakal.
Planinarenje, paragliding i biciklizam
Opština Ljubovija ima planinarsko društvo Tornička Bobija, koje često organizuje planinarske ture, kako u Azbukovici, tako iu drugim delovima Srbije i regiona.
Tako pomnim odabirom pješačkih staza planinari mogu upoznati prekrasne krajolike ovih krajeva. Preporuka bi bila svakako posjetiti Bobiju i njene izvore pitke i hladne vode.
Budući da je Azbukovica okružena brdovitim i planinskim terenom, paraglajderi mogu izvoditi spustove sa brojnih planinskih vrhova u ovom kraju.
Biciklisti moraju biti u izvrsnoj kondiciji ako namjeravaju voziti Azbukovicom, jer su staze zanimljive, ali i nepristupačne.
Soko grad
Zasigurno najpoznatije i najposjećenije mjesto na ovim prostorima je manastirski kompleks Soko grad. Nalazi se na dijelu Sokolskog gorja, ispod najvišeg vrha Rožnja (973 m). Točno vrijeme nastanka nije poznato, ali ono što se pouzdano zna je njegov značaj za lokalno stanovništvo.
S pravom se smatra simbolom nepobjedivosti, jer je jedna od posljednjih tvrđava turske moći. Nosio je epitet “sultanova djevojka” ili “sultanova nevjesta”. Soko je jedno od posljednjih osvojenih mjesta, čak postoji mogućnost da je pao u turske ruke nakon Smedereva 1459. godine.
Danas se može videti nekoliko ostataka bedema i kula, a podno njega je episkop šabački Lavrentije podigao manastir posvećen Nikolaju Velimiroviću. Nepristupačan put do manastira uredila je srpska vojska 2001. godine, tako da se od tada lako može doći do njega.
Od samostana do nekadašnjeg grada Soko vodi put na čijem se vrhu od 24. marta 2000. godine nalazi 12 metara visok pozlaćeni križ.
Datum postavljanja je simboličan, predstavlja početak NATO agresije na Srbiju, a predstavio ga je Nijemac Horst Wobel u znak isprike srpskim žrtvama.
Cesta od samostana do križa duga je oko 2 km i nosi naziv Put vjere. Uz put je sagrađeno 10 kapelica iu svakoj je ispisana po jedna Božja zapovijed.
Pješačenje do križa može biti naporno, pogotovo za ljude koji žive u ravničarskim krajevima, ali pogled s vrha vrijedan je svakog truda. Nedaleko od manastira nalazi se izvor ljekovite vode, au manastiru se nalazi i kapela svetog oca Nikolaja Mirlikijskog.
Rimski most
Kao što mu samo ime kaže, ovaj most datira još iz rimskog razdoblja. Nalazi se na rijeci Ljuboviđi, a današnji izgled dobila je kasnije u tursko doba.
Građena je od kamena u obliku luka, a umjesto žbuke korišteno je rastaljeno olovo dobiveno iz lokalnog rudnika. Zato je i danas stabilan i gotovo nepromijenjen.
Poznatiji kao Latinska ćuprija, nalazi se na putu prema Valjevu i, iako je znatno manji, može podsjetiti na Stari most u Mostaru preko Neretve.
Mali i Veliki Grad
Osim Soko grada, postoje ostaci još jednog utvrđenja čije se vrijeme nastanka ne može precizno odrediti. Nalaze se u Gornjoj Trešnjici.
Gradić ima pravilnu osnovu koja podsjeća na ovalni oblik, njegovi najviši dijelovi su do 7 km. Sa sjeverne strane nalazi se strmi i nepristupačni ostatak Velikog grada. U Malom Gradu pronađena je keramika iz srednjeg vijeka.
Manastir Presvetog Trojstva
Smatra se da je ovaj manastir jedan od najstarijih pravoslavnih spomenika u ovom dijelu Srbije, pripada selu Čitluk. Podaci iz 1878. govore da je tada na ovom mjestu postojala crkva.
Godine 1966. mještani i župnik sagradili su novu crkvu na temeljima stare. Episkop šabački Jovan Velimirović zaveštao je svom nasledniku Lavrentiju da na ovom mestu podigne manastir. Zvonik je sagrađen 1995. godine, a gradnja hana počela je nesretne 1999. godine.
U samostanu Presvete Trojice nalaze se ostaci relikvija svetog Petoknjižja: svetih mučenika Eustratija, Avksenitije, Eugenije, Mardarija i Oresta.
Crkva apostola Petra i Pavla
Nalazi se u Selancu, nedaleko od Mačkovog kamena na Jagodnji, pretpostavlja se da potječe iz 13. stoljeća. Obnovljena je 1816. godine i pod nadzorom je Zavoda za zaštitu spomenika i kulture. U crkvi se nalazi kripta u kojoj su pokapani svećenici.
Crkva brvnara u Donjoj Orovici
Posvećena je Saboru svetih 12 apostola i stara je više od 200 godina. Bogata je ikonama, a 4 su pod zaštitom države i posebno su vrijedne. Tradicionalno se na Badnjak puca iz praćke koja se nalazi u blizini crkve, a nitko ne zna odakle je.
Etno-selo Vrhpolje
Teško bi bilo zamisliti takav dio Srbije bez etnokompleksa. Jedan takav nalazi se na samoj obali Drine i nudi potpuno uživanje u pogledu, domaćoj hrani i piću.
Nalazi se s desne strane magistralnog puta Šabac-Ljubovija-Užice, a krasi ga veliko dvorište puno etno motiva, a posebno je poznato po terasi koja se nalazi doslovno iznad Drine. Smještaj je u tradicionalnim vajatima koji su uređeni u starinskom stilu.
Azbukovica i njena zaštićena prirodna dobra
Kanjon rijeke Trešnjice
Rijeka Trešnjica izvire ispod Povlena na nadmorskoj visini od 1185 metara i ulijeva se u Drinu kod sela Gornja Trešnjica. Sredinom svog toka ova brza planinska rijeka teče kroz slikoviti kanjon dug oko 6 km.
Specifičnost ovog kanjona je što u njega svakog proljeća iz Drine dolazi drinska kraljica radi prirodnog mrijesta. Na ovoj rijeci izgrađen je ribnjak kalifornijske pastrve.
Kanjon je stavljen pod zaštitu države jer je prirodno stanište bjeloglavog supa. Samo u njemu, pored kanjona Uvca, živi 17 parova orlova krstaša.
Ove iznimno velike ptice grabljivice hrane se isključivo ostacima mrtvih životinja. Poznato je da je ova životinjska vrsta na rubu izumiranja, jer ženka snese samo jedno jaje godišnje, što je teško sačuvati.
Mount Bobby
Nalazi se oko 25 km od Ljubovije, a njen najviši vrh je Tornička Bobija na 1272 m nadmorske visine. Obiluje hladnim izvorima pitke vode od kojih je najpoznatiji izvor Dobra Voda.
Raznolikost terena, životinjski i biljni svijet, pružaju mogućnosti za uživanje lovcima, planinarima i izletnicima.
Mačji kamen
Poznato je mjesto borbi u Prvom svjetskom ratu 1914. godine. Nalazi se na planini Jagodnji. Na ovom mjestu je 1932. godine podignuta spomen kosturnica u čast branitelja.
U ovoj bitci poginulo je oko 2000 srpskih vojnika, a njima se u čast svake godine u rujnu održava spomen i povijesni sat. Petrova nedjelja dan je pučkog sajma na Jagodnji.
Sam reljef Mačkovog kamena pruža mogućnost bavljenja zimskim sportovima. Za te potrebe uređena je skijaška staza i mini žičara koje osiguravaju uživanje u zimskim ljepotama.
Zbog velike nadmorske visine svake zime na Jagodnji ima dosta snijega pa se ovdje itekako mogu osjetiti čari zime.
Azbukovica svakako može svakome ponuditi nešto od svojih sadržaja. Nije poznato da se itko iz naših krajeva vratio nezadovoljan viđenim, doživljenim, isprobanim.
Ono što ovaj kraj čini posebnim, bez obzira na sve ostalo u turističkoj ponudi, jest PRIRODA kao imperativ svega! Zato dođite i uživajte u prirodi na najljepši mogući način!
