Prije skoro trideset godina, Srebreničanka Fatima Mujić iz naselja Slatina posljednji put je vidjela svoje sinove Osmana i Sabita.
Oni su u julu 1995. godine krenuli kroz šumu u pokušaju da dođu do slobodne teritorije, ali nisu uspjeli. Fatima i dalje nema nikakvih informacija o njihovoj sudbini, a jedina želja joj je da pronađu njihove posmrtne ostatke i da njena djeca napokon pronađu mir.
Kada je pala Srebrenica, Osman je imao 20, dok je Sabit imao 25 godina i bio je oženjen s dvoje djece.
– Često ih sanjam, a posljednje riječi mog Sabita bile su da čuvam njegovu djecu. Njegove riječi nikada neću zaboraviti. Želim da pronađemo moje sinove i da imaju svoj mezar, kako bih mogla izgovoriti Fatihu za njih. Život mi je veoma težak u ovoj neizvjesnosti – rekla je Fatima za Fenu.
1980. godine ostala je udovica s šestero djece i sama ih odgojila u teškim uvjetima.
– Kada su postali samostalni, rat je počeo. Moja dva sina nisu uspjela doći do slobodne teritorije i preživjeti rat. Četvero moje djece brine o meni sada, ali moj život je obilježen tugom i mislima o mojim sinovima. Tuga je prevelika – izjavila je ova osamdesetčetverogodišnja Srebreničanka.
Fatimin zet Ramiz Hasanović ispričao je za Fenu kada i gdje je posljednji put vidio sinove Osmana i Sabita.
Rekao je da su dobili informaciju da je Srebrenica pala i da su krenuli preko šuma iz sela Slatina, s ciljem da dođu do slobodne teritorije. Kad su stigli do Kameničkog brda, vidjeli su mnogo ljudi iz Slatine, među kojima su bili i Osman i Sabit.
Kameničko brdo postalo je mjesto zasjede, gdje je u jednom danu ubijeno oko 1,000 ljudi i isto toliko zarobljeno, odvedeno na stratišta i strijeljano.
– Nije se očekivalo, odjednom je uslijedila jaka pucnjava i pala je velika bukva oko koje je bilo mnogo ljudi. Nastala je panika, mnogo ljudi je izgubilo život i ranjeno je. Zbog straha i panike, ljudi su počeli bježati, a od tog trenutka nisam vidio ni Osmana ni Sabita, kao ni druge komšije iz Slatine. Nisam čuo ništa o njihovoj sudbini nakon toga – izjavio je Hasanović.
Sestre braće Mujić redovno posjećuju Identifikacijski centar u Tuzli, tražeći informacije o Osmanu i Sabitu. Nažalost, ni nakon 29 godina od genocida u Srebrenici, njihova sudbina ostaje nepoznata, kao i sudbina mnogih Srebreničana.
Ove godine obilježava se 29. godišnjica genocida u Srebrenici, prvo obilježavanje nakon usvajanja Rezolucije UN-a kojom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici.
(FENA)
Izvor: ( 24sata.info / Izvor.ba )
