Petar Kočić (pjesnik, književnik, političar)

Petar Kočić je bio srpski književnik, pjesnik i političar. Rođen je 29. lipnja 1877. godine u selu Stričići kod Banje Luke, a preminuo je u Beogradu 27. kolovoza 1916. godine.

Petar Kočić jedan je od najznačajnijih i najcjenjenijih srpskih književnika. Predstavnik realizma i moderne. Rođen je u Bosanskoj krajini za vrijeme austrougarske vladavine. Mjesto i vrijeme njegova rođenja od presudne su važnosti za njegovo književno stvaralaštvo i duboko ukorijenjenu ideologiju.

Politikom se bavio iz ljubavi prema svom narodu. Bio je više buntovnik nego revolucionar. Problemu je pristupio sentimentalno, a manje racionalno.

Naišao je na više prepreka nego rješenja. U gradovima je doživio nerazumijevanje, a na selu zaostalost. Tako su mu često nedostajali brojni oblici podrške za borbu protiv nacionalnog ropstva.

Uoči Prvog svjetskog rata na njemu su uočeni znakovi duševne poremećenosti. Bolesni Kočić umro je u beogradskoj duševnoj bolnici za vrijeme okupacije.

prostamid - za zdravu prostatu

Privatni život i obrazovanje

Imao je dvije godine kada je izgubio majku, otac, sveštenik Jovan, u dubokoj žalosti za ženom, ostavio kuću i djecu i otišao u manastir Gomionicu i zamonašio se Gerasim.

Iz baba-Vidine škole kod ovaca i goveda Kočić odlazi u manastir Gomionicu da po očevoj želji uči čitati i pisati kod polupismenih, bistrih i rodoljubivih kaluđera.

U samostanu je završio dva razreda pučke škole (više ih tamo nije bilo). Drugu dvojicu učio je u Banjoj Luci.Poslije završene osnovne škole 1891. godine, Kočić je, prema očevoj želji, otišao u gimnaziju u Sarajevu.

Otac je sanjao da njegov stariji sin postane svećenik i tako nastavi obiteljsku tradiciju, ali Kočićeva narav borca ​​dala je naslutiti da se očevi snovi neće ostvariti. Nakon sukoba sa školskim vlastima, Kočić se 1895. seli u Beograd. Iste godine završava četvrti razred Gimnazije i upisuje peti.

Gimnaziju je završio u lipnju 1899. i otišao u Beč na studij slavistike kod glasovitog profesora Jagića. U Beču se Kočić uključuje u krug bosanskih studenata i počinje se baviti književnošću i nacionalnom borbom. Svoja prva djela napisao je u krugu Pavla Lagarića.

Poslovni život

Godine 1904. došao je u Srbiju i kratko vrijeme bio učitelj u Skoplju. Nakon dvije godine preselio se u Sarajevo, kao službenik u “Prosveti”, ali je ubrzo otpušten zbog sudjelovanja u radničkom štrajku i prognan u Banjaluku.

Uoči aneksije Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj, Kočić je u Banjoj Luci pokrenuo list “Otadžbinu” i stvorio svoju političku grupu koja je propovijedala borbu protiv Austrije, a posebno nepoštednu borbu protiv ostataka feudalnog ropstva.

Kao nacionalni i socijalni revolucionar, Kočić je bio vrlo popularan među narodnim masama i naprednom omladinom, pa je biran za poslanika u austrougarskom Zemaljskom bosanskom saboru u Sarajevu. Vidjevši u njemu protivnika države, državne vlasti su ga često hapsile i procesuirale.

Kočić je bio viđen kao jedan od najhrabrijih huškača srpskog nacionalnog ponosa i propovjednika socijalne pravde. On je jedan od onih u nizu srpskih pisaca i intelektualaca kojima su ropstvo i pravda slobode oduzeli najviše snage.

Voli život

Kada se Kočić vratio iz Beča, zaljubio se u najbolju prijateljicu svoje sestre, Milku Vukmanović. Svjestan da će često boraviti u zatvorima, on to od nje ne krije. Poziva je da ostane uz njega, bez obzira na okolnosti. Od njih traži da budu zajedno u borbi za svoj narod.

Milka je bila njegova prva i jedina ljubav. Vjenčali su se 1904. godine. Imali su sina Slobodana koji je umro u trećoj godini. Tijekom boravka u zatvorima Milka ga posjećuje i pruža mu podršku.

Kada se teško razbolio i proveo u bolnici, rodila im se kćerka Dušica. Dvije godine nakon rođenja kćeri Kočić umire. Nakon njegove smrti, iako je živjela još pola stoljeća, Milka se nije udavala.

petar kočić

Književno stvaralaštvo Petra Kočića

Srpski realisti 19. stoljeća daju srpskom seljaku prilično površnu, često idealiziranu sliku.

Jedini pisci koji su dali pravog seljaka u priči 19. stoljeća bili su, osim donekle Laze Lazarevića, samo ljudi na samom kraju toga stoljeća: Petar Kočić, bečki student, koji je imao sreću da se rodi god. Zmijanje, gdje je tip srpskog seljaka ostao još neiskvaren političkim agitacijama i čitanjem novina, te Ivo Čipiko, dalmatinski plemić i trogirski građanin.

Kočićevi i Čipikovi seljaci bili su većinom ljudi iz onih naselja velikosrpskog zaleđa od Une prema moru, a Čipikovi su bili zastupljeni s otoka i morske obale.

Koliko god bili različiti po moralnim i psihološkim osobinama, ti seljaci imaju nešto nedvojbeno zajedničko i blisko; grad im nije pobrkao navike, niti nametnuo obilježja koja deformiraju njihov izvorni izgled, što znači da nije pokvario i izobličio ono što nas najviše zanima.

Tako ostaju seljaci i kad se nadmudruju, na način gradskih mudraca ili šereta. Pričama o Kočiću i Čipiku započeo je pravi roman o našem pravom seoskom čovjeku.

Svojim pripovijetkama Kočić je samo dokazao koliko je njegov duh pronicav, stil spontan i savršen, a ironija neodoljiva i plemenita.

Naravno, na tako malo stranica Kočićev seljak nije uspio do kraja doći do izražaja i zato je ostao prilično pojednostavljen i ograničen.

Samo u jednom romanu Kočić bi uspio prikazati svu dramu bosanskog čovjeka vezanog za zemlju i životinje, za suše i goleti, za namete i dugove.

Kočić je sav sazdan da nam da roman te vrste. Shvatio je mračnu ljubav čovjeka prema zemlji koju zalijeva znojem i krvlju, a koja je jača od bilo koje druge ljubavi na svijetu.

petar kočić

Jazavac na sudu

“Jazavac pred sudom” najpopularnije je djelo Petra Kočića koje je napisao u samo jednoj večeri, još kao student. Djelo je napisano 1903. godine, a objavljeno 1904. godine u drugoj Kočićevoj knjizi “Splanine i sopod planine”.

Djelo je najprije napisano kao kratka priča, a kasnije je pretvorena u dramu, po kojoj je 1988. snimljen i film.

Svoje najpopularnije djelo “Jazavac pred sudom” Petar Kočić napisao je tijekom studentskih dana u Beču.

Kao što je poznato, David Štrbac je postojao u stvarnom životu, a navodno je u stvarnom životu onakav kakvim ga Kočić opisuje. Ni incident s jazavcem nije izmišljen jer je David jazavca doveo na sud i tužio ga za štetu nanesenu kukuruzu.

Zbog te teme i ideje ovo je djelo naišlo na prijem i kod čitatelja i kod kritike. Neki su u njemu vidjeli besprimjernu satiru, koja opravdano osuđuje i ismijava tadašnju (ali i svaku drugu) vlast, a drugi izravan napad na državu.

Iz današnje perspektive čitatelju se čini da je Kočić vrlo uspješno radio i jedno i drugo.

Bibliografija

  • Pjesme “Zvuci ponoći”.
  • “Proljetni zvuci”
  • “Položi glavu na moja prsa”
  • “Posljednja suza”
  • “Volim te prekrasno stvorenje”
  • “Tada će barem”
  • “Stream”
  • “U sjaju blijedih zvijezda”
  • Satira “Jazavac na sudu” (1905.)
  • “Sudan” (1911.)

Knjige, zbirke kratkih priča

  • “S planine i ispod planine” (1902.)
  • “S planine i ispod planine” (1903.)
  • “S planine i ispod planine” (1905.)
  • “Jauci zmije” (1910.)
  • zbirka pripovijedaka “S planine i ispod planine” (1902.)
  • “S planine i ispod planine” (1903.)
  • “S planine i ispod planine” (1905.)
  • “Jauci zmije” (1910.)

Također pročitajte ove teme

neznase.ba

DRUGI UPRAVO ČITAJU

Možda vas zanima