U ovoj zemlji kada treba doći do optužnice i pravosnažne presude zbog veličanja Ratka Mladića i drugih ratnih zločinaca stvari se usporavaju.

Nakon smrti zločinca Mladića 27. avgusta uslijedio je novi val glorifikacije. Fotografije, poruke, skupovi i javne zahvalnice ponovo su Mladića predstavljali kao “heroja”, uprkos pravosnažnoj presudi kojom je osuđen na doživotni zatvor za genocid i druge najteže ratne zločine.

Na Tužilaštvo Bosne i Hercegovine stigle su hiljade prijava. Ipak, javnost i dalje nema jasan odgovor koliko je tih slučajeva otvorilo istrage, koliko ih je rezultiralo optužnicama, a koliko presudama.

Otkazi u državnim institucijama

U Oružanim snagama Bosne i Hercegovine (OS BiH) zbog veličanja Mladića pokrenuti su disciplinski postupci protiv 37 pripadnika. Dvojica su otpuštena tokom ove sedmice, dok je deset slučajeva proslijeđeno Tužilaštvu BiH.

Slične reakcije dolazile su i iz drugih institucija. Otkazi, disciplinski postupci i raskidi saradnje postali su vidljiviji rezultat nego krivične presude.

Direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Muamer Džananović rekao je prije nekoliko dana za Federalnu televiziju da takve sankcije šalju važnu poruku da “veličanje presuđenog ratnog zločinca ne može biti bez posljedica”.
No, disciplinska odgovornost nije isto što i krivična. A upravo tu Bosna i Hercegovina ima najveći problem.

Hiljade prijava

Iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine proteklih dana i sedmica govorili su da “analiziraju prijave”. Iz SIPA-e navodi da “postupaju po naredbama i zahtjevima Tužilaštva, ali da zbog prirode istraga ne mogu iznositi operativne podatke”. Javnost zna ko je prijavljen. Međutim, zbog svega navedenog ne znamo šta se s prijavom dogodilo.

Među javno prozvanima zbog veličanja Mladića našli su se i političari. Podnošene su prijave protiv Milorada Dodika, predsjednika Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i čelnika iz entiteta Republika Sprska, dok za neke druge javne funkcionere nema jasnog odgovora jesu li i kako procesuirani.

U međuvremenu, članu 145a Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine prijeko je potrebna sudska praksa. Jer zakon koji postoji samo na papiru teško može imati odvraćajući efekat.

Državni Sud je pravosnažno osudio Miodraga Malića na tri godine zatvora zbog veličanja osuđenih ratnih zločinaca. Pravnici ističu i da su takve presude važne upravo zato što stvaraju standard, šta je kažnjivo, koji su dokazi dovoljni i gdje završava sloboda izražavanja. Ipak, Malić je jedan od rijetkih primjera sankcioniranih. Zato danas imamo veliki društveni problem, jer država ne radi koliko bi trebala na sprječavaniju veličanja Mladića i drugih krvnika iz rata u Bosni i Hercegovini 90-ih godina prošlog vijeka.

Relativizacija zločinca

Tačnije, problem je detektiran i nalazi se u pravosudnim institucijama. To je veoma lako objašnjivo i na posljednjim primjerima. Naime, ukoliko građanin dobije otkaz, disciplinsku mjeru ili prijavu, a predmet ostane bez sudskog epiloga…

Ponovimo, Zakon postoji. Ipak, nekažnjavanje veličanja ratnih zločinaca u Bosni i Hercegovini je, očito, praksa.

“Na pos’o!”, rekao bi Nebojša Vukanović, opozicioni političar iz RS, koji je, također, nakon smrti zločinca o Mladiću govorio u kontekstu “generalna i važne historijske ličnosti”, ne spominjući zločine za koje je u Hagu doživotno odrobijao.

“Nije se plašio, bio je sa vojnicima na prvoj liniji”, pisao je i pričao Vukanović pa se u četvrtak ljutio na novinara Radio-televizije Bosne i Hercegovine Sašu Delića kada mu je u debatnoj predizbornoj emisiji postavio pitanje o Mladiću. Skrećući s teme iznosio je Vukanović na BHRT-u spin neistine na račun spomenutog kolege, kao i državnog javnog servisa.

Klasična relativizacija zločinca Mladića i onih koji bi, kako pričaju, državu da “pravno urede” pa i “poklone se svim žrtvama”?!

(24sata.info)