SLOBODAN POPADIĆ: Padaj, majku ti tvoju, samo padaj!

bio jednom
foto: Dejan Božić

Ovo je priča o čovjeku koji više od svega mrzi zimu. Više i od onog Bosanca u Kanadi.

I tako – nakon što je jedva izvukao živu glavu iz još jednog kijameta, platio na stotine maraka grijanja, dao posljednju kintu za zimske gume, kape, jakne, rukavice i čizme, milion puta očistio snijeg oko kuće – povjerova da ga je konačno, u maju, ogrijalo sunce. Ushićen odluči da u dnevniku zabilježi svoju sreću, a ovo je samo jedan isječak.

Ponedjeljak, 27. maj.

Divno jutro. Ptičice cvrkuću, još malo pa eto ti ljeta, topline, miline. Jao, kako je divan ovaj život. Divna je i Banja Luka. Izgradila se. Propadava kišica, ali neka, proći će brzo. Dan odlazi u noć, daljinski u ruke, još pet dana do godišnjeg.

Utorak, 28. maj.

Stidljivo sunce ovog jutra. A, evo nam i kišeeee. Baš onda kada je bio vakat izaći iz kuće i krenuti na posao. Vidim, ROSU opet upale na sjever Kosova, ja nakon dugo vremena pojeo krofnu napunjenu eurokremom, naveče se izborio s familijom za daljinski, napokon pogledao „Ratne priče s Košara“. Prohladno. Vraćam vunene čarape, palim grijanje. Kiša. Ipak, bio je to lijep dan.

Srijeda, 29. maj

Ustajem ranije, obećao pričati za N1. Em se dižem u šest, em čujem pljusak. Na prognozi vele – nikud bez kišobrana. E, da mi je dočekati jedan dan da mi ne treba kišobran. „Mtel“ crk’o, nema televizije, interneta. Zovem, kažu čekanje neće biti duže od pet minuta?! Javljaju se nakon sedam. Popraviše. Čovjek me zove da mu vratim mašine za isušivanje vlage. Poplavilo ga. Evropska komisija objavila nekakvo mišljenje za BiH. Svi se smješkaju dok ga primaju, a niko ne zna da li je pozitivno ili negativno. Brisel se kvalitetno zajebava s nama. Ali, žurim kući da iskasapim piliće. Više od 20 za sat. Sve sam bolji s nožem. Dok ga držim onako krvavog, razmišljam: Da mi je samo znati ko je kriv za ovoliku kišu!

Četvrtak, 30. maj

Opet kiša! Vraćaj košulju, vadi pogužvani džemper. Najdeblji! Pali grijanje, ko ga jebe, već sam najeb’o s računima. Ostalo znate…

Petak, 31. maj

Posljednji dan pred jebeni odmor! Da idem na zimovanje ovo je previše! Daj najdeblji duks, nema veze što je neprimjeren poslu. Svejedno sam završio u kafani u kojoj čovjek priča da prodaje diplome. Kafanska ili ne, đavo će ga znati. U svakom slučaju, sunce u 16:56 bilo je lažno. Da je potrajalo još koji sat Usorac bi već počeo da kuka zbog suše. Ali, već u 19:33 novi usrani pljusak! Nije odavno.

Subota, 1. jun

Ne treba mi budilnik, čuje se rominjanje. Magla sakrila brda, temperatura se opasno približava nuli. Popodne pada iz neba i iz zemlje. Potop, mater mu jebem! Brisači ne stižu obrisati, onaj lijevi još mi skripi po živcima. Sjetih se rođe koji je, kada mu dođe ovakav belaj, uzimao crkveni kalendar pa pominjao sve po redu, počev od crvenog slova. E, danas ga razumijem.

Nedjelja, 2. jun

Oblačno, malo toplije. U krevetu prelistavam twitter. Ljudi kače slike s mora, u bikiniju, piju koktele. U inat meni! Opet počinje da pada ono mokro govno! Pa, odakle više?! Kao da se oko mene skupio sam šljam ovog svijeta, sve grešno što hodi zemljom, pa je onaj gore odlučio da nas kutariše jednim potezom. Potopom. Udri, hajde! Šta čekaš, dokrajči nas! Kakav dan. Ne želim da vidim ni Banju Luku, ni bilo šta oko sebe.

Ponedjeljak, 3. jun

Neću ni da ustajem. Tako je bolje za sve. Na prognozi vele da će biti svega. I bilo je. Prvo te skuva, pa zahladi, pa onda zapapriči kišom. Londonskom.

Sad mi je jasno zašto Englezi mrze čitav svijet.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite komentar
Unesite ime