Pop zvijezda Jelena Karleuša, otvorila je vrata svog doma, razgovarajući nikad iskrenije o brojnim temama, i još jednoj godini koja je za nju bila sve, samo ne mirna, ali i vrlo uspješna, sa mnogo noviteta, i postavljanja nekih novih granica.
Otvoreno je govorila o poslovnim izazovima, porodičnom životu, kćerkama Atini i Niki, odnosu s bivšim suprugom Duškom Tošićem, kao i o svojoj majci, najosjetljivijoj temi, te na kraju otkrila da li je trenutno zaljubljena, i kakve su šanse da pored nje, ponovo vidimo nekog muškarca kao njenog zvaničnog partnera.
Svašta se dešavalo u 2024. godini. Nekoliko puta si čak i javno zaplakala, a to je, očekivano, izazvalo velike reakcije u javnosti.
“Jeste, mislim da ljudi mene ne doživljavaju kao žrtvu. Ja nikad nisam išla na tu ulogu, niti sam koristila žensku, ranjivu stranu, jer prosto nisam taj tip. Ja ne volim da pokazujem tu vrstu emocija, niti želim da me gledaju kao žrtvu, ja sam borac! Niti smatram da treba pokazivati svoje slabosti i svoje emocije, ali nekad i meni dođe do praga neke tolerancije, ali vrlo rijetko. Na mom mjestu bi mnogi davno digli ruke, tako da sam malo plakala koliko je trebalo da ridam kao jedna žena. Sa druge strane, mislim da ne treba pokazivati emocije jer se mojim suzama ne vjeruje. Zato što nisam taj tip. Ja djelujem kao neko ko je izuzetno jaka osoba, osoba koja je agresivna u svom nastupu, koja napada, koja je borbena, koja ne da na sebe, koja se brani i nogama i rukama, ja tako djelujem i onda kad takva osoba pusti suzu, svi kao ‘Daj molim te, ajde ne foliraj se!’. Ali, mi pričamo i stalno raspravljamo o tome šta neko misli o meni, šta ljudi misle, a zapravo, najveća sloboda jednog umjetnika, ne samo umjetnika, uopšte jedne ličnosti u ovim našim životima, je kada može da kaže šta misli, da radi šta hoće, čak i kad se to nekome neće svidjeti. To je valjda demokratsko i ljudsko pravo.

Ono što te je posljednje rasplakalo, uznemirilo i povrijedilo, jesu napadi na djecu i na tvoju pokojnu majku. Šta se dogodilo zapravo, nisi konkretizovala?
“Mnogo smo se kao narod, ali ne samo mi, nego čini mi se čitava planeta, mnogo smo postali zli. Prije je bilo sramota pokazivati mržnju i zlobu, nekako su ljudi to krili, sada to otvoreno pokazuju. Pokazuju svoje najgore namjere i pobude otvoreno. Ne plaše se više da pokažu da su zli i puni mržnje, i da su puno zavidni. Nekada je sramota bilo pokazati da si zavidan, barem si se folirao, a sada ljudi to otvoreno pokazuju i gađaju ljude tamo gdje znaju da ih najviše boli. To su u mom slučaju djeca, pokojna majka, jer znaju da sam na to osjetljiva. Moram da kažem jednu stvar vezanu za sve napade na mene, generalno na ljude slične meni, mi kao narod smo uvijek bili poznati da smo napadali jake i posebne ljude. Ljude koji se bore, ljude koji su jako puno uspjeli i koji su drugačiji. To nam je u krvi, to nam je negdje nacionalni hobi. Mi smo izmislili ono čuvene izreku da komšiji crkne krava. Ubili smo sve naše najbolje, i lidere, premijere, vojskovođe, kraljeve, i prestolonasljednike. To smo mi. Ubijamo, mrzimo, mi ne volimo, to je naše srpsko prokletstvo, naša srpska karma. To kada bi mogli da pobijedimo kao narod, kao nacija, kao rod, mi bismo bili definitivno po talentu, po umijeću, po inteligenciji, po genetskoj predispoziciji, najsavršenija nacija na planeti, stojim iza toga, ali nas uvijek vuče nadole ta nesloga. Ja sam u pravom momentu to shvatila i mene je dovelo ovdje da imam 30 godina karijere i da to nisam k srcu previše uzimala. Zato što je jedno šta kažu ljudi na društvenim mrežama, šta napišu, šta misle, kako ispoljavaju te svoje najniže porive, a drugo je teren, gdje sam ja neprikosnovena, tu nikada nisam doživjela da mi bilo ko nešto ružno kažu. Mnogo ljudi uglas pjeva moje pjesme, moji albumi se rasprodaju za dan, za sat. Sve što ja uradim ima najveći odjek, imam najveći broj pratilaca… Tako da, ne mogu stalno da govorim i da gledam ono negativno. Ja moram da budem realna. Da ne dajem na težini onom što je negativno, a da stalno ne primjećujem one zbog kojih sam ja tu gdje jesam. A to su fanovi, to su dobri ljudi. To je ona tiha Srbija koja nije glasna i koja je ne vrijeđa na društvenim mrežama.

Šta se dogodilo zapravo na groblju na Bežanijskoj kosi?
“Oskrnavili su grob moje majke na jako ružan način, ali ne bih davala tome na značaju, ne bih voljela da dajem ideje. Mi živimo u eri gdje djeca djecu ubijaju, kao planeta odlazimo u ozbiljan problem, a kamoli kad je riječ o odraslim ljudima koji svašta rade, to nema veze sa Srbijom. Pričamo na globalnom nivou. Da li zbog uticaja medija, da li zbog brzine života, zbog promjena pravila života, pravila igre, sve je manje ljubavi, prijateljstava, institucije porodice, sve se razbija, više nema… Sve nenormalno je postalo normalno i normalno je nenormalno, potpuno se sve poremetilo. Kada bih krenula da tražim krivca i za to, i za ono što rade mojoj djeci, i što rade uostalom i meni, svih ovih godina, ja bih bila mnogo gorka i puna mržnje, a onda bih bila ista kao oni. Ono što ja sama sa sobom, kada legnem noću pa razmišljam, moja najveća pobjeda je što ja sve oprostim. Prvenstveno, izbacim tu potrebu osvete iz sebe, jer to mnogo opterećuje. Taj osjećaj mržnje i potrebe za osvetom je mene godinama unazad sputavao da napredujem zato što sam neko ko je jako pravičan. I onda želim da se osvetim i da vratim istom mjerom, ali zapravo shvatam da je najveći šamar svim lošim ljudima moj uspjeh, moje trajanje i kada im oprostim, jer kada ti oprostiš nekom ko ti učini nešto loše, ti si ga pobijedio. On ti ne može ništa. Ja ljudima koji žele grobu moje majke, meni, mojoj djeci nešto loše, opraštam u ovom novogodišnjem raspoloženju, sve.”Da li si upućena u to da je njemu i Jali bila izrečena mjera zabrane ulaska u Srbiju?

“Nismo pričali o tome, ali ako je to stvarno tako, ja bih voljela da se ta situacija riješi. Mislim da njih dvojica nikada ni na koji način nisu javno vrijeđali naš narod, našu zemlju, nazivali nas pogrdnim imenima, pogotovo što su oni Sarajlije, Bosanci. Nikad nas nisu nazvali, ono što je sada moderno nazivati, kako vole komšije da nas, nazivaju, što nam šalju “ljubav” i “podršku” svaki put kad je haos u Beogradu, nazivajući nas genocidnim, lajkujući, podržavajući egzodus Srba iz njihovih iz zemalja… E, to Buba i Jala nikada nisu radili. Tako da, ako je na snazi bilo kakva zabrana, ja ću se založiti da ne treba da postoji.”

Mišljenje o Severini?
“Najgore moguće. Nisam znala o kakvom igraču je riječ, nije pokazala svoje pravo perfidno lice. Nema našeg odnosa. Ja ženu ne poznajem, jednom sam prošla pored nje, nisam je prepoznala, u Areni kada smo obe bile gošće na koncertu Saši Matiću. Meni je neko rekao ‘Sritno’, kad sam prolazila, nisam imala pojma ko je to, poslije su mi rekli da je to bila ona. Nisam je prepoznala, prosto žena ne izgleda kao na slikama, ali je ona prepoznala mene. Sa druge strane, pala sam na mnoge lažne, ženske, tužne priče, i negdje sam se uvijek ženski stavljala na stranu žena, ako joj neko dira djecu, ako joj neko oduzima njena ljudska prava. Podržala sam je kada joj je oduzeto starateljstvo, podržim svaku ženu koja govori da je došlo do neke nepravde. Smatram da dijete treba da bude sa majkom, ali ne sa bilo kakvom majkom. Majka koja se smije na pomen Jasenovca, a to je najbolnija tačka srpske istorije, ne samo zato što je riječ o najvećem zločinu XX vijeka, gdje je preko milion Srba ubijeno u jednom mjestu, već zato što je to jedno jedino mjesto u istoriji ratova, nepravde i mržnje među narodima, da je postao logor za djecu i gdje je ubijeno desetine hiljada srpske djece na strašan način, da su se čak i Nijemci, koji su vodili Drugi svjetski rat koji su zaslužni za toliko smrti i zločina, oni su se uvijek ograđivali od toga.”
Bila je situacija vezana za Severinu i Duška Tošića, te su mnogi tvoje komentare na njen račun povezali sa tim da si zapravo bijesna i revoltirana zbog toga što je ona uradila i na koji način je iskoristila tu situaciju sa Duškom.

“A u stvari nisam bijesna što je nas je nazvala genocidnim, što se smije Jasenovcu, što hvali Oluju i što su nam oteli Kosovo, kako ona kaže, zaslužno? To mi ne smeta, ali mi smeta to što se po ko zna koji put dopisivala sa oženjenim čovjekom, ona je poznata po tome, onaj sa kojim se snimala je bio oženjen, pa kad je ‘šutnuo’, lično je objavila snimak da bi se osvetila njemu i njegovoj ženi? Svi mi imamo ‘putera na glavi’, ali jedno je kada ti namjerno uništiš nekome život, a drugo je kada to tebi urade. Velika je razlika.

“Da li si razgovarala sa Duškom o tome?
“Duško i ja imamo dvije divne djevojčice i iz mog poštovanja prema njihovoj ljubavi prema tati, ja podržavam to u njima, neću reći ništa loše o njihovom tati. Kada je riječ o Dušku kao mom bivšem mužu i partneru, ne mislim ništa dobro, najblaže moguće rečeno.”
U 2024. si se zvanično i razvela.
“Nije mi baš teško pao razvod, ja njega nisam ni vidjela pri razvodu. Kada imaš petlju i ideju da stupiš u brak, napraviš djecu sa nekim, onda imaj i petlju da potpišeš da to više nećeš da radiš. Ja sam došla i potpisala, a znala sam da on to neće moći da uradi, nego će advokat to uraditi umjesto njega. Vjerovatno je isti razlog što i moj prvi muž nije došao na potpisivanje razvoda, ne znam šta drugo da mislim. To su muškarci koji tu vrstu pritiska vjerovatno ne mogu da podnesu. Ja sam skupila petlju za sve svoje u životu, kroz najteže periode sam prošla sama. Nemam problem da kažem da nemam lijepo mišljenje o Dušku, da ga nisam imala godinama unazad, ali sam zbog vas medija, zbog neprijatelja, djece, mog vječitog optimizma pokušavala da spasim, vrlo rijetko odustajem. Međutim, zbog mnogih ružnih stvari koje su se desile u prošlosti, ja sam njega odavno, onako kao što sam voljela, prestala da volim. Kada je riječ o njemu, i opet zbog svega što je radio u naša četiri zida, sigurna sam da me nikada nije volio na pravi način, bila sam nekakv trofej, Jelena Karleuša, ali ja nisam trofej, žena sam koja ima svoje potrebe, koja želi da je neko voli, zagrli, zaštiti, nijedan muškarac nije stao iza mene, uvijek sam se branila sama. Nikada niko nije stao u moju zaštitu, sem majke i mojih fanova. To je armija boraca, takav zid i štit, sa toliko ljubavi i strasti oni mene brane, i zahvaljujući njima sam ovdje gdje jesam.”
Jk se dotakla i kćerki:
“One su sve vrijeme bile tu, i vidjele i bile tu, za sve što se dešava u mom životu, one su sve vrijeme tu. Atina i Nika sve čuju i vide, a ne komentarišu. Nika, kao i Atina, bile su puno puta svjedoci kada je mama plakala… Te savjete koje je Nika meni davala, ljubavne, bračne, to je nešto nevjerovatno. Ja sam prestajala da plačem kada mi ona da savjet, da sam ja zapravo sama birala, i da ne treba to više da trpim. (smijeh) Djeca su inteligentna i zrela, ove nove generacije će spasiti planetu.”
Zašto si svaki put odustala od prijave za nasilje?
“Uvijek je ta prijava bila razlog da se zaustavi to što se dešava, taj momenat. Poslije, kad se sve smiri, onda bude određeno vrijeme okej, do sljedećeg puta. To je jedini razlog, a i zbog medija, djece, nekog mog mira… Dosta mi je cijeli život suda, tužbi, nasilja svake vrste. Ja jesam borac, ali sve ima svoje limite. Kad ja pozovem policiju, to znači da je dogorjelo.Danas ne postoji nikakav odnos, niti imamo komunikaciju.
“Da li si zaljubljena?
“Čim razmišljam, nisu čista posla. Pokušavam da zatvorim oči i kažem šta osjećam, da li osjećam zadovoljstvo? Ne, ne osjećam nikakvo zadovoljstvo. Kao majka sam zadovoljna, ali sam omanula u smislu da zaštitim djecu od svega toga, taj segment nisam dobro odradila, ali dajem sve od sebe. A kao žena, odavno sam prestala da doživljavam sebe kao neku ženu sa nekim emocijama, pa ja sad želim da budem voljena, mažena, pažena. Sve što sam željela, sama sam sebi kupila, nikada nisam čekala, niti molila da mi neko nešto pruži… Muškarac mi nije bio motiv za neku ličnu ispunjenost i sreću, više su me činile srećnom neke druge stvari, nego ti muško-ženski odnosi. Ja sam izgleda uvijek sama, i u braku sam bila sama. Povezivali su me sa jednim jako finim momkom, Nikolom, on mi se jako sviđa, lijep momak.”
Da li ima nekih naznaka da bi mogla jednog dana da kažeš da je Nikola Jovanović tvoj emotivni partner?
“Kada dođe vrijeme za to i kada to stvarno bude tako, kada neko bude sjedio pored mene na pravi način, u svakom smislu sjedio pored mene, ne samo fizički, onda da. Ljudi se plaše medijskog pritiska, plaše se mene… Njega ne bih sad izlagala ovoj vrsti pitanja i odgovora, zato što nije još vrijeme, niti je zaslužio da trenutno bude izložen tome.”
(Express/MONDO.cg)
“Za Duška sam bila trofej”: Jelena Karleuša o razvodu, djeci i Severini Express.