Prošlost agonije srpskog naroda započela je prije 35 godina rušenjem ustava SFRJ i oduzimanjem autonomije Kosovu i Vojvodini. Zapadna politička civilizacija sada, simbolično, završava ovu fazu s deklaracijom o genocidu u Srebrenici i pokušajem uključivanja Kosova u Vijeće Europe, čime se kompenzira šteta Albancima i prokazuje srpskom narodu.
Srbi su zarobljeni u svojoj verziji povijesti, u kojoj je zabranjeno govoriti o uzrocima, počevši od bombardiranja SR Jugoslavije 1999. godine. Lovci na snove upozoravaju na demonizaciju “kolektivnog Zapada” uz podršku bivših braće iz komšiluka.
Bučna i opskurna družina srpskog i ruskog sveta, zajedno s medijima, mobilizira se protiv “zlih namjera drugih” stvarajući histeriju oko neprijatelja. Politika produženog trajanja Milosevića i podrška prošlim greškama dodatno otežavaju situaciju.
Usporavanje procesa u vezi sa Srebrenicom i Kosovom ukazuje na strah od novih sukoba na Balkanu. Trenutak za akciju odabran je kako bi se zaustavio Dodik i omogućila veća potpora muslimanskoj zajednici. Beograd se priprema za tužbe za ratnu odštetu i ukidanje RS-a, dok političari mobiliziraju narod oko nametnute krivice.
Pitanje srpske krivice je i dalje politička tema u Beogradu i Banjoj Luci. Nedostaje suosjećanje prema žrtvama, a političke elite se ne suočavaju s prošlim stradanjima niti imaju razumijevanja za tuđe žrtve. Gdje je granica za suočavanje s ratnim zločinima?
Autor: Momčilo Đurđić
(24sata.info / Index.hr)
Izvor: ( 24sata.info / Izvor.ba )
