Piše Armin Zeba

1,7 miliona KM iznose kazne distributerima nafte izrečene u RS

0,25 KM iznosi maloprodajna marža po litru derivata

18 benzinskih pumpi kontrolirano krajem marta

Po principu pokvarenog sata koji dva puta dnevno pokaže tačno vrijeme, nacional-socijalisti iz Republike Srpske svojim kontinuiranim antidržavnim djelovanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH putem blokade svih inicijativa na čije usvajanje nisu primorani američkim “zavrtanjem ruke”, ponekad nehotično, ipak “pogode metu”. Posljednji raritet te vrste odnosi se na odbijanje usvajanja zakonskih dopuna kojima bi se privremeno ukinule akcize na gorivo i na taj način, kako tvrde pobornici tog rješenja, značajno ublažile posljedice globalne naftne krize uzrokovane agresijom Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran.

Naravno, odbacivanje tog prijedloga obrazloženo je prvenstveno paranoičnim buncanjima o neprihvatljivosti prenosa nadležnosti sa entiteta na državu koje takva zakonska intervencija tobože krije u sebi – uobičajenim besmislicama čija je svrha preventivno odvraćanje glasačkog stada od eventualnog preispitivanja ispravnosti poteza poslanika i delegata uživljenih u ulogu Srba većih od Karađorđa i Miloša Obilića zajedno. No, prateća pojašnjenja neslaganja sa ukidanjem akciza na gorivo apsolutno su na mjestu, čak i kada je riječ o upozorenjima parlamentarne showgirl Sanje Vulić da se radi o klasičnom primjeru populističke politike i da “instant rješenja složenih problema mogu dovesti do ozbiljnih posljedica na finansijsku stabilnost institucija i funkcioniranje BiH”, ili za standarde hronično nemuštog državnog ministra finansija Srđana Amidžića prilično konciznoj konstataciji da “oni koji predlažu dopune Zakona o akcizama, predlažu nestabilnost budžeta i sva davanja iz budžeta, a odricanjem od akciza, odrekli bismo se sanacije i gradnje puteva, koji se prevashodno finansiraju iz akciznih prihoda”.

Ogroman ekstraprofit

Da u navedenim opaskama, zaokruženim Amidžićevim podsjećanjem da u praksi nikada nije došlo do pada cijena uslijed smanjenja poreza, itekako ima istine, potvrđuje i argumentacija predlagača ukidanja akciza Saše Magazinovića, koja navodi na zaključak da je cilj ojačati ekstraprofit domaćih trgovaca naftnim derivatima, a ne zaštititi potrošače od svojevrsnog naftaškog lihvarstva i posljedičnih inflatornih udara na krilima nekontroliranog rasta maloprodajnih cijena goriva, kojem su, doduše, doprinijeli i sami građani, masovno pohrlivši na pumpe čim je prva američka raketa dotakla iransko tlo, baš kao da svi u podrumima kriju mini terminale čijim krcanjem će se dugoročno zaštititi od poskupljenja i eventualnih nestašica.

“Koliko je hitno govori i sljedeći podatak sa jedne od benzinskih pumpi – 3. marta cijena je bila 2,43 KM, osam dana poslije za 56 feninga, a jučer (16. mart, op. a.) za 71 fening skuplje nego prvog dana mjerenja.

Lančana poskupljenja, već smo ovu priču imali u vrijeme korone, uvijek prate, pa su čak i predmet zloupotreba kada raste cijena naftnih derivata.

Nafta će se vratiti na neke cijene u zavisnosti od berze, a ja ne znam jeste vi vidjeli da su ostali proizvodi koji poskupe pod uticajem poskupljenja nafte ikada vratili svoju cijenu na prijašnju”, glasi Magazinovićeva “argumentacija”, iz koje proizilazi da je potpuno svjestan da se radi o klasičnom ratnom profiterstvu, a ne praćenju globalnih cjenovnih trendova, na koje bi država prvenstveno trebala reagirati intenziviranjem inspekcijskih kontrola i pooštravanjem sankcija za prekršitelje propisa o ogrnačenju maloprodajnih marži na naftne derivate na 25 feninga po litru, a ne ukidanjem akciza koje bi vlasnicima pumpi osiguralo dodatnih 30 do 40 KM zarade po litru, zavisno od vrste goriva, bez bilo kakvih garancija da će i promil te porezne olakšice biti ukalkuliran u krajnju cijenu.

Kako funkcionira tržišna logika domaćih trgovaca naftnim derivatima, koja se bazira na automatskom praćenju globalnih cjenovnih uspona i kolektivnom ignoriranju suprotnih trendova, vjerno ilustrira činjenica da je gorivo koje se trenutno prodaje na bosanskohercegovačkim pumpama kupljeno još krajem prošle ili početkom ove godine, kada je berzanska cijena barela nafte bila oko 58 američkih dolara (oko 96,30 KM po tadašnjem kursu) po barelu, skoro dvostruko niža od trenutne s kojom svoje cjenovnike usklađuju “naftaši” u BiH. Preciznije, računajući rafinerijske marže te transportne i druge troškove, nabavna cijena goriva koje danas trošimo iznosila je oko 0,65 dolara (oko 1,10 KM) po litru, a kada joj se pridodaju akciza i putarine (60 – 70 feninga) i 17 posto poreza na dodanu vrijednost (PDV) dobija se ukupan iznos od 2,05 KM, koji uvećan za 25 feninga maloprodajne marže čini realnu cijenu od 2,30 KM, što će reći da trgovci na svakom litru benzina uberu pedesetak feninga, a na dizelu i cijelu konvertibilnu marku ekstraprofita. O koliko lakom, a parali poslu se radi, potvrđuje i podatak da je Republička tržišna inspekcija već u drugoj sedmici od početka američko-izraelskog napada na Iran za čak 55 trgovaca gorivom u RS izrekla kazne zbog nepridržavanja propisanih marži, u ukupnom iznosu od 825.000 KM, koji je do sredine aprila uvećan na čak 1,7 miliona KM. Koliko su u toj sedmici zaradili, kada im je isplativo i plaćanje kazne od 15.000 KM po benzinskoj pumpi, pitanje je o kojem se samo može nagađati.

Cijena goriva 3. marta je bila 2,43 KM, osam dana poslije za 56, a 16. marta za 71 fening skuplje nego prvog dana mjerenja, argumentacija je predlagača ukidanja akciza, koja i sama potvrđuje gdje leži suština problema

“Obzirom da u Republici Srpskoj postoji oko 500 objekata benzinskih pumpi, važno je da potrošači znaju da se kontrola vrši uvidom u poslovnu dokumentaciju trgovca, kalkulacije cijena, izdate fiskalne račune te ukoliko inspektor danas nije stigao izvršiti kontrolu na nekoj pumpi, to ne znači da će stanje od toga dana biti bez kontrole. Uvidom u dokumentaciju vrši se kontrola koja obuhvata prethodni period, a ne samo stanje na dan kontrole.

Konačni iznos maloprodajne cijene u pravilu zavisi od iznosa nabavne cijene, na koju se obračunava propisani procenat marže. Nabavna cijena na koju se obračunava marža obuhvata fakturnu cijenu proizvođača, odnosno dobavljača, uvećanu za zavisne troškove nabavke, kao što su troškovi carinjenja, transporta, skladištenja, troškovi špediterskih usluga i slično. Ukoliko dođe do rasta nabavne cijene i konačna maloprodajna cijena će biti veća, međutim, za količine koje se nalaze na zalihama i koje su nabavljene ranije po nižim cijenama, marža se obračunava na cijenu po kojoj je tada izvršena nabavka.

Propisane kazne su visoke, a svaki prekršaj će biti strogo sankcionisan. Predviđena novčana kazna za trgovca kao privredno društvo je 10.000 KM ako se ne pridržava propisane marže, uz 5.000 KM kazne za odgovorno lice u privrednom društvu. Da li je propisani iznos kazni potrebno mijenjati, nije pitanje o kojem inspekcijski organi mogu odlučivati, jer je to nadležnost zakonodavca”, ističu iz Inspektorata RS u izjavi za Business Magazine, uz opasku da “ukoliko je jedan objekat predmet kontrole danas, to ne isključuje mogućnost da kroz nekoliko dana bude predmet ponovljene kontrole”.

Federalna pasivnost

Za razliku od svojih kolega iz RS, federalni inspektori su još u dubokom zimskom snu, koji su tek nakratko prekinuli krajem marta, kada su izvršili kontrolu u 18 benzinskih pumpi tokom kojih, kako su saopćili, “nije utvrđeno prekoračenje maksimalne marže”, osim u jednom sarajevskom maloprodajnom objektu kojem je izrečena kazna od 2.000 KM, jer se “trgovac nije pridržavao prodajne cijene proizvoda”. Podjednaka neažurnost karakteristika je i Ministarstva trgovine FBiH, čija se reakcija svela na istup resornog ministra Amira Hasičevića s početka tržišne anarhije, koji je situaciju ocijenio gotovo idiličnom, pritom amnestirajući Vladu i trgovce od bilo kakve odgovornosti za rast cijena.

“Rast cijena je prvenstveno posljedica kretanja na globalnom tržištu nafte. Važno je naglasiti da je rast maloprodajnih cijena manji od rasta nabavne cijene, upravo zbog ograničenja marži koje su na snazi u FBiH.

Nema povećanja cijena goriva bez odobravanja i kontrole Vlade FBiH, odnosno Ministarstva trgovine, što znači da je prostor za povećanje cijena jasno definisan.

Federalna uprava za inspekcijske poslove provodi pojačane kontrole na tržištu i prema informacijama koje trenutno imamo nisu utvrđena značajnija odstupanja ili zloupotrebe.

U ovom trenutku nezahvalno je davati precizne prognoze kretanja cijena, ali tržišni pokazatelji ukazuju na mogućnost stabilizacije i postepenog pada u narednom periodu”, glasi paralelna stvarnost predstavljena od ministra Hasičevića, koji je tu ružičastu viziju začinio i zaključkom da “u ovom trenutku nema potrebe za aktiviranjem robnih rezervi, jer je snabdijevanje uredno, postoje alternativni pravci uvoza i na tržištu nema ozbiljnih poremećaja”.

Mada su iz Ministarstva odbili komentirati Hasičevićevo iskrivljavanje istine i njegove promašene procjene, svakom prosječnom potrošaču goriva jasno je u kolikoj mjeri su izrečene tvrdnje u koliziji sa realnim stanjem. To se posebno odnosi na ministrov zaključak u vezi sa robnim rezervama, koji je sporan sa više aspekata. Prije svega, smisao postojanja robnih rezervi upravo i jeste mogućnost reakcije na tržišne poremećaje poput trenutnog “divljanja” cijena nafte i njenih derivata. No, problem je što “iz prazne ne puca”, tako da i kad bi htjela, Vlada FBiH ne može na tržište izbaciti dodatne količine goriva kojim bi stabilizirala tržište, o čemu svjedoči i činjenica da federalne terminale već mjesecima besplatno nudi na korištenje privatnim distributerima nafte i naftnih derivata, s kojima je tek započela inicijalne razgovore o uspostavljanju strateških rezervi goriva i to samo za slučajeve totalnog prekida snabdijevanja tim energentom. Na kraju, čak i da su njeni naftni terminali dupke puni, Vlada FBiH bi ih mogla koristiti isključivo za vlastite potrebe, jer ih nema gdje plasirati u maloprodaji, budući da je davno “strateški” strancima prodalaEnergopetrol i, sinhronizirano sa vlastima RS, koje su isto učinile sa rafinerijama u Bosanskom Brodu i Modriči, kompletnu naftnu industriju Bosne i Hercegovine prepustila u ruke Mađarima, Rusima i domaćim “investitorima” bliskim vladajućim krugovima.

Koliko je domaćim naftašima isplativo kršenje propisa o ograničenju marži, ilustrira podatak da je inspekcija u RS od početka napada na Iran do sredine aprila po tom osnovu izrekla kazne u ukupnoj vrijednosti većoj od 1,7 miliona KM

Iz pobrojanih razloga rezervi goriva “ni za upaljača” nema ni Vlada RS, koja svoju nemoć pokušava zamaskirati kozmetičkom odlukom o umanjenju maloprodajne cijene goriva za 10 feninga po litru za sva fizička i pravna lica iz tog entiteta, koja je, unatoč svojoj više nego upitnoj provodivosti u praksi, za nijansu ipak smislenija od federalne inicijative za šestomjesečno ukidanje carine na uvoz nafte i naftnih derivata iz SAD i ostalih zemalja sa kojima BiH nema sporazume o slobodnoj trgovini, a koje nisu pod sankcijama Evropske unije…

“Odlukom o određivanju marže koja se primjenjuje prilikom formiranja cijena naftnih derivata, propisano je da su trgovci, ukoliko imaju na zalihi naftne derivate, obavezni da prodajnu cijenu formiraju uzimajući u obzir i cijenu tih zaliha, u skladu sa formulom utvrđenom u Odluci. Na ovaj način kupci će biti dodatno zaštićeni i osigurano poštovanje maksimalno propisanih marži.

Također, Odlukom je definisano da se ograničenje marže neće primjenjivati na aditivirane naftne derivate, koji su višeg nivoa kvaliteta, osim u slučaju kada trgovci na svojim benzinskim pumpnim stanicama prometuju isključivo aditivirane derivate. U tom slučaju bi bili obavezni da se pridržavaju maksimalne maloprodajne marže od 0,25 KM po litru derivata”, u izjavi za Business Magazine iz Ministarstva turizma i trgovine RS podsjećaju na važeća “pravila igre”, koja se očito masovno krše.

Dok se nadležne entitetske i državne institucije natječu u demagogiji i teoretiziraju, pritom marljivo slažući novac koji mnogim njihovim članovima liježe od “lova u mutnom” putem javnih i tajnih udjela u naftnom biznisu, bh. uvoznici i distributeri nafte i naftnih derivata bezbrižno uživaju u trenutku, trudeći se da ga što bolje iskoriste i nadajući se da će on što duže potrajati. Na pitanja o osnovi za podizanje maloprodajnih cijena goriva kupljenogmjesecima ranije, realnosti očekivanja jednako promptne reakcije na globalna tržišna kretanja kada cijene krenu naniže i sličnim dilemama, iz domaćih “naftaških” udruženja ne žele odgovarati, a u suštini za to nema ni potrebe, jer je svima odavno sve jasno, ali, ovisno o poziciji, neki su nemoćni, a neki nezainteresirani da bilo šta efikasno poduzmu…

Lančana reakcija

Poskupljenje goriva idealan je izgovor za nastavak dugogodišnjeg trenda galopirajućeg podizanja cijena praktično svih vrsta robe široke potrošnje, a pogotovo osnovnih životnih namirnica, koje su odavno skuplje nego u Njemačkoj i drugim daleko razvijenijim i bogatijim zemljama od naše.

Na taj dodatni udar na kućne budžete, Vlada FBiH odgovorila je “hitnim” produženjem važenja Odluke o propisivanju mjere neposredne kontrole cijena određivanjem najvišeg nivoa cijena za pojedine proizvode sa 60 na 120 dana, odnosno do 1. maja ove godine. Navedenom odlukom “zaključane” su cijene 63 prehrambena i higijenska proizvoda, koja potrošači u FBiH doživljavaju kao svojevrstan mit u rangu Jetija – svi su za njih čuli, ali ih nikada niko nije vidio.

Dok iz Vlade FBiH poručuju da “na tržištu nema ozbiljnih poremećaja” i predlažu ukidanje carina na gorivo, vlasti u RS pariraju im “akcijskim” popustom od 10 feninga po litru i podsjećanjem da se roba iz zaliha ne može tretirati kao nova

Vlada RS, pak, u borbu protiv prijeteće hiperinflacije ušla je Odlukom o određivanju marže u prometu određenih proizvoda, kojom je ona do 1. juna za lijekove ograničena na maksimalno osam posto u veleprodaji i 20 posto u maloprodaji, te na šest posto u veleprodaji i osam posto u maloprodaji za so, svinjsku i biljnu mast, suncokretovo ulje, mlijeko, jogurt, pšenično brašno i hljeb, šećer kristal, hranu za dojenčad, pelene i deterdžente.

Italijanski model

Italija je smanjila akcize, ali uz prijetnju porezom na ekstraprofit (italija)

Kao jedan od ključnih argumenata za privremeno ukidanje akciza na gorivo, zagovornici te mjere nude tvrdnju da su za njom posegnule i mnoge zemlje Evropske unije, što je notorna neistina, jer to nije učinila baš nijedna EUčlanica

Najkrupniji korak u tom smjeru je načinila Italija, koja je ranije akcize – od 0,73 eura po litru benzina i 0,63 eura po litru dizela, od sredine marta do kraja aprila kratkoročno smanjila za po 20 centi, što je, računajući i smanjenje PDV-a (22 posto) trebalo rezultirati pojeftinjenjem goriva na pumpama za 24 centa po litru, što se u startu i desilo, da bi se protokom vremena ta akcizna razlika postepeno topila do nivoa na kojem se otprilike pola te akcizne olakšice prelijeva na maloprodajnu cijenu.

No, čak i ako se zanemari taj djelimični gubitak efekta smanjenja akciza na maloprodajnu cijenu, ostaje nekoliko krupnih sistemskih razlika zbog kojih se ni italijanski primjer ne može preslikati na Bosnu i Hercegovinu. Prije svega, smanjenje akciza na gorivo italijanske vlasti propratile su prijetnjom reaktiviranja poreza na ekstraprofit energetskih kompanija, primjenjivanog na početku rata u Ukrajini, sa stopom od 50 posto na razliku dobiti u odnosu na prethodnu godinu. Istovremeno, Italija nema fiksno propisanu maržu, ali ima transparentnost cijena u smislu njihovog obaveznog dnevno objavljivanja pod državnim monitoringom, zdravu tržišnu konkurenciju i potrošačku svijest koja podrazumijeva bojkot nekorektnih trgovaca, antitrust kontrolu koju provode regulatori tržišta te, što je možda i najbitnije, rigorozne sankcije za manipuliranje cijenama i druge malverzacije – kazne za kartelsko udruživanje i dogovaranje cijena iznose do 10 posto godišnjeg prometa kompanije, što u praksi iznosi na desetine do stotina miliona eura (prošle godine šest italijanskih naftnih kompanija kažnjeno je sa ukupno 936 miliona eura), za varanje potrošača (nepoštena poslovna praksa) putem lažno prikazanih cijena ili obmanjujućih informacija o gorivu do pet miliona eura po pojedinačnom slučaju, a za manipulaciju cijenama na pumpama (neisticanje i neobjavljivanje cijena, naplaćivanje iznad prikazane cijene) do 10.000 eura po lokaciji, uz privremeno ili trajno zatvaranje pumpe, dok za utaje poreza i falsifikovanje faktura slijedi pet do osam godina zatvora, zapljena imovine te zabrana rada kompanije.

Objava Ukidanje akcija na gorivo jača ekstraprofit naftaša? pojavila se prvi puta na Business Magazine.

business-magazine.ba