Meleagrisfobija je strah od ćurke, dok ekclesiofobija predstavlja strah od crkve. Kisanofobija – strah od ljubljenja ispod imele, može biti strah od intimnosti.

„To su apsolutno stvarni strahovi“

Škotski hipnoterapeut Malkolm Straters kaže da su strahovi „apsolutno stvarni“ i mogu da budu „duboko iscrpljujući“.

Ovi dani su jedan od najradosnijih perioda u godini, koji se provodi u krugu porodice, period darivanja i primanja poklona i jedenja obilne hrane. Ali za mali dio stanovništva to može biti strašno.

Neki imaju opravdanu fobiju od tradicija.

Santafobija je strah od Djeda Mraza i obično počinje nakon lošeg iskustva iz djetinjstva s lažnim Djeda Mrazom. U međuvremenu, selafobija je strah od bljeskanja božićnih lampica.

Teško je znati koliko tačno pojedinaca ima određenu fobiju, ali prema klinici Klivlend, otprilike jedna od 10 odraslih osoba i jedan od pet tinejdžera u Americi će se suočiti s određenim fobičnim poremećajem u nekom trenutku svog života. Specifične fobije mogu se jednostavno i brzo liječiti terapijom. Hipnoterapeut vas može voditi kroz terapiju izlaganja. Stratersove tehnike uključuju navođenje nekoga da ponovi prvi put kada se sjeća da je doživio fobiju na imaginarnom bioskopskom platnu, gdje je gleda iz daljine. Zatim razgovarate kroz iskustvo i menjate ga, pokušavajući da oduzmete snagu doživljaju.

Hristougenijatikofobija je strah od Božića generalno. Vjerovali ili ne, strah od Božića postoji.

– Božić nije uvijek prijatno vrijeme za neke – rekao je Straters. Ako Božić nekom nije bio naročito srećan trenutak kad je bio dijete, sigurno će biti asocijacija na to.

Dodaje i da stvari poput žalosti, raspada porodice i svađa oko Božića mogu kod nekoga izazvati osjećaj neprijatnosti u to doba godine, donosi Daily Mail.

– Ako ste prilično mladi i vidite članove porodice koji se svađaju, lako biste mogli da vidite kako bi to onda moglo da postane negativna asocijacija. Božić nije uvijek prijatno vrijeme. Lako je shvatiti kako to možete da ponesete u odraslo doba, a da to onda postane više iracionalna fobija, gdje postoji povezanost na nesvjesnom nivou, pa čak i na svjesnom, između Božića i negativnih stvari iz prošlosti. Iako možete svjesno da kažete da te dve stvari nisu povezane, dio vas u pozadini možda još uvijek stvara tu asocijaciju. Možete je prekinuti vrlo brzo i lako, ali lako se formira i to postane vrlo jaka asocijacija. Neki se možda ni ne sjećaju događaja koji je pokrenuo njihovu fobiju od Božića – ističe Straters.

Singenesofobija je strah od rodbine. Mnogi će možda žaliti za malim razgovorom s dalekim rođacima tokom prazničnog perioda, ali neki će se osjećati krajnje nelagodno i mogu da pate od napada anksioznosti u blizini određenih rođaka, čak i onih s kojima su u bliskom odnosu. Strah bi čak mogao da se proširi i na tuđu rodbinu, rekao je Straters.

– Ta vrsta udruživanja može postati prilično nebulozna. Naši mozgovi su „smešni“. Stvaraju čudne asocijacije. Ne mora uvek imati smisla za druge, nema smisla čak ni za nas same. To bi mogli da budu rođaci drugih ljudi ili druge situacije koje su potpuno nepovezane s podsticanjem incidenta, ali i dalje izaziva taj strah, tu paniku – objašnjava.

Fobija može poticati iz detinjstva iz lošeg odnosa s nekim rođakom. Ako je incident u detinjstvu nešto tako ozbiljno poput zlostavljanja, to bi verovatno išlo dalje od fobije i prešlo u posttraumatski stresni poremećaj, rekao je Straters.

Selafobija je strah od blještavih svjetala, odnosno kad je novogodišnja jelka iza svakog ćoška, a kuće prekrivene svjetlucavim bajkovitim svjetlima, fobija od blještavila prouzrokovaće strah.

Straters je imao klijenta u 30-im koji se cijeli život bojao blještavih svjetala. Uprkos hipnoterapiji, nikada nije otkrio temeljni uzrok fobije.

– Klijent je bio vrlo svjestan da se boji blještavih svetala. On je to znao, ali je još uvek imao tu reakciju na one sajmove, božićne, svetlucave. Zna da je to iracionalno, ali u isto vreme i dalje ima tu reakciju. Zaobišli smo tu reakciju, mijenjajući način na koji percipira svjetla na nesvesnom nivou, jer je tu okidač bio ugrađen. Blještava svjetla su samo u pozadini. Mnogi pokušavaju da izbegnu situacije koje izazivaju strah. Ali vrlo je teško to učiniti u vreme Božića, kada su trepereća svetla svuda – pojasnio je hipnoterapeut, ali naglašava kako bi moglo da dođe do tačke u kojoj potpuno izbegavate društvenu interakciju, odlaske u prodavnice, sve stvari koje bi drugi smatrali normalnim da pokušate da izbegnete situaciju u kojoj imate takvu reakciju.

Kisanofobija, odnosno strah od ljubljenja ispod imele je kada vas pomisao na poljubac ispod imele natera da pobegnete u suprotnom smeru. Ali nekima to može uzrokovati bolnu teskobu. Tradicija je započela u staroj Grčkoj, a u rimsko doba čak su i ratni neprijatelji koji bi se sreli ispod imele sklapali primirje i mirili se.

Fobije se mogu razviti nakon nekog neprijatnog događaja.

– Mogu da zamislim da vas kao dijete, tetka ili neko postidi, a onda se nosite s tim u odraslom dobu, pa na kraju počnete toga da se bojite. Nekima je malo neprijatno zbog takvih stvari, pogotovo djeci. Takav neprijatan događaj u djetinjstvu može lako stvoriti fobiju. Nisam siguran koliko bi to imalo uticaja kasnije u životu – kaže on.

Ljubljenje pod imelom nije nešto što se tako često pojavljuje, ali Malkom pretpostavlja da uz to idu i drugi povezani strahovi. Zabrinutost oko imele mogla bi se generalno odnositi na strah od intimnosti, rekao je, što je prilično uobičajeno. Strah od intimnosti malo je drugačiji i u većini slučajeva vjerovatno više od fobije, dodao je.

BONUS VIDEO: