Pjevač Tomislav Čolović proslavio se hitom “Mali mrav” koji je i danas na spisku numera svih veselja i proslava. U jeku popularnosti zadesila ga je iznenadna smrti.

Rođen je u Kraljevu i u tom gradu bio je poznat kao kafanski čovjek, ali i veliki čovjekoljubac. Nastupio je na više od 1.000 dobrotvornih koncerata. Pjevao je i sarađivao s najvećim zvijezdama narodne muzike. U rodnom gradu je 2008. godine i umro – u kafani.

Čolović je preminuo svega devet dana nakon Nove godine, a priča o njegovoj smrti ledi krv u žilama. Vlasnik kafane u kojoj je pjevač preminuo progovorio je za medije i otkrio da se i te kako sjeća dana kada je popularni pjevač nastradao.

-Pamtim, kako ne pamtim. Desilo se uveče, tačnije noću, oko dva sata poslije ponoći. Tomislav je došao iz jedne kafane gdje je bila muzika. Naručio je pivo i porciju pršute, popio je gutalj i pao je. Nisam bio tu, bio sam kod kuće. U kafani je bila konobarica. Ona ga je pronašla. Pozvala me je i odmah sam došao. Srce ga je izdalo. Pao je tu na pod. Čekali smo da dođe policija, kao i ljekari iz bolnice – prisjeća se Čeda, prenosi Espreso.

On pjevača pamti po dobrom, a kako kaže, poznavao ga je od malih nogu.

-Bio je naš gost i prijatelj. Znali smo se iz djetinjstva. Pamtim ga kao dobrog čovjeka i dobrog muzičara. Znate, nije on uvijek bio u Kraljevu, on je povremeno dolazio i kad dođe, odsjedao je ovdje. Volio je da dođe sam, i to kasno poslije dvanaest. Volio je da se osami. Poručivao je meze, pršutu, sir, a od pića je volio pivo. Nije nikada pjevao. Ovdje je imao svoj mir. Odličan i dobar, ali pri alkoholu nije bio najbolji. Bio je pošten, nije nikog prevario. Cijenili su ga – ističe Čolovićev prijatelj.

U gazda Čedinoj kafani je stajala i fotografija Tomislava Čolovića, i to iznad stola gdje je preminuo.

-Tri-četiri godine poslije njegove smrti iza stola stajala njegova fotografija. Tada su dolazili i njegova bivša žena, sinovi, pa su rekli da će doći ponekad, ali nikad više nisu došli. Dugo smo se znali Tomislav i ja, čak i njegovog brata poznajem. Tad se prvi put desilo da neki gost umre za stolom. Ali kafana je bila njegov život, on je cijeli život proveo u kafani. Volim da slušam njegove pjesme, ali ne znam da pjevam, bio sam u podrumu kad je bog sluh dijelio – zaključuje on.